FEBRILNE KONVULZIJE U DJECE

Febrilne konvulzije su jedan od najčešćih neuroloških poremećaja u djetinjstvu sa kojima se sreće pedijatar u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.Febrilne konvulzije nastaju pri povišenoj tjelesnoj temperaturi u toku akutnih infekcija koje primarno ne zahvačaju centralni nervni sistem,najčešće u toku infekcija gornjih dišnih organa (rijeđe urinarnog i gastrointestinalnog trakta).Najčešće se javljaju u periodu od 6 mjeseci do 5 godina,češće u djece muškog spola. Prvi napad se najčešće javlja u toku druge godine.

Klinička slika često je vrlo dramatična. Febrilne konvulzije najčešće se javljaju u obliku generaliziranih toničko-kloničkih grčeva (dijete se najprije ukoči cijelim tijelom, zatim ima trzajeve rukicama i nogicama) s gubitkom svijesti. Najveći dio djece prestane disati, što roditelje navodi na pomisao da dijete umire i u takvom strahu dolaze liječniku. Drugi po učestalosti oblik napada jesu generalizirani napadi kloničkog tipa (trzajevi cijelim tijelom), zatim tonički (ukočenje cijelog tijela), pa atonički (dijete omlitavi cijelim tijelom). U male dojenčadi češća je slika tzv. fragmentarnih konvulzija, budući da mozak nije sazrio do te mjere da bi mogao proizvesti "zreli" tip visokoorganiziranog generaliziranog napada. Fragmentarne konvulzije očituju se kao jedna ili kombinacija ovih pojava: devijacija pogleda ili niz trzajeva očnim jabučicama; stereotipni automatizmi sisanja, gutanja, slinjenja; migrirajući trzajevi gornjim ili donjim ekstremitetima i sl.

Febrilne konvulzije obično se javljaju tijekom prvih 6 do 12 (24) sati febrilne bolesti, katkad prije nego su roditelji zamijetili povišenu temperaturu. U najvećem broju slučajeva konvulzivne krize su kratkotrajne (u 60% slučajeva do 5 minuta). U pravilu se tijekom jedne febrilne bolesti grčevi javljaju jednokratno.

Dijete s febrilnim konvulzijama potrebno je primiti u bolnicu da se spriječi ponovni napad, da se isključe konvulzije uz povišenu temperaturu drugih uzroka, a u tijeku naknadne obrade i epilepsije. Od najveće je važnosti isključiti akutni meningoencefalitis. Stoga, iako nije općenito prihvaćeno, dijete s febrilnim konvulzijama u pravilu treba lumbalno punktirati radi analize cerebrospinalne tekućine. Lumbalna punkcija je, međutim, apsolutno indicirana ako je dijete prethodno primalo antibiotik koji može prikriti meningitis. Uz dobro organiziranu službu i dobru suradnju s roditeljima, a uz uvjet da je blaži infekt uzrok febriliteta, dovoljno je dijete zadržati u bolnici dan-dva, a zatim ambulantno kontrolirati. Elektroencefalogram treba učiniti tek tjedan dana po padu temperature, budući da sam febrilitet mijenja EEG snimak.

Terapija febrilnih konvulzija podrazumijeva prekidanje napada grčeva. Zbog kratkoće napada, medikamentozna terapija najčešće se ne primjenjuje budući da u najvećem broju slučajeva dijete dovode liječniku nakon što je napad spontano prestao. Sam napad febrilnih konvulzija liječi se kao i svaki drugi oblik epileptičkog napada. Lijek izbora je diazepam (Apaurin), polako intravenski. Jedina je i stoga vrlo važna mogućnost da roditelji pokušaju liječiti napad do dolaska stručne pomoći diazepam rektalno, u obliku mikroklizme. Dijete treba položiti na bok i nije mu potrebno nasilno otvarati usta od straha da se ne uguši. Potrebno je provesti intenzivne mjere za snižavanje temperature, a zatim često i pažljivo kontrolirati temperaturu.

Profilaksa febrilnih konvulzija označava sprečavanje ponovnog javljanja napada. Još uvijek nisu potpuno usuglašeni stavovi o medikamentoznoj profilaksi. U djeteta s tipičnim febrilnim konvulzijama nije indicirana kontinuirana profilaksa. Uz energične antipiretske mjere, najveći broj centara za tu djecu preporuča tzv. intermitentnu profilaksu - u času javljanja nove epizode povišene temperature daje se mikroklizma diazepama. Kontinuirana profilaksa provodi se trajno, iz dana u dan, u djeteta koje je imalo atipične febrilne konvulzije te u djece s tipičnim febrilnim konvulzijama nakon prvog recidiva. Lijek izbora je fenobarbiton. Profilaksa se daje najmanje dvije godine od prvog napada, a zatim se doza lijeka postepeno smanjuje.

BRONHIOLITIS U DOJENČADI

Bronhiolitis je vrlo teška virusna bolest donjeg dijela dišnog sustava, poglavito uzrokovana respiratornim sincicijskim virusom i virusima parainfluence, koja se pojavljuje u dojenčadi i u male djece. Od bronhiolitisa obolijeva pretežno dojenčad između drugog i sedmog mjeseca života, slika bronhiolitisa poslije prve godine je rijetkost. Inkubacija je oko 4 dana, a dijete je kontagiozno od 5 do 12 dana od početka bolesti.

RS-virus javlja se svake ili svake druge godine u epidemijama, u sjevernoj umjerenoj zemljopisnoj zoni od prosinca do travnja. Visoko je kontagiozan, pa u gradskim područjima epidemija zahvaća oko 50% do tada neinficirane djece (u jaslicama i vrtićima i do 100%). Zbog toga do kraja druge godine života više-manje sva djeca dožive susret s RS-virusom. Pritom velika većina djece oboli sa znakovima (obično febrilne) hunjavice ili faringitisa, dok su u 10-40% zahvaćeni i donji dišnih putovi, što se očituje kao traheobonhitis ili bronhiolitiss intersticijalnom pneumonijom. Računa se da na 100 primoinfekcija RS-virusom dolazi 1-3 dojenčeta s bronhiolitisom i intersticijalnom pneumonijom koje treba hospitalizirati.

Započinje obično blagom hunjavicom i suhim kašljem te nakon 2 do 3 dana dolazi do naglog pogoršanja: kašalj postaje tvrdokoran, dijete ubrzano i otežano diše, pospano je, tjelesna temperatura može biti normalna ili povišena do 40 C, često postoji povraćanje uslijed kašlja. S obzirom na težinu bolesti, obično je potrebno bolničko liječenje. Treba imati na umu da je u prethodno zdravog dojenčeta riječ o samoizlječivoj infekciji te ja zadatak bolničkog liječenja da se prebrodi "krizno razdoblje". To se postiže primjenom bronhodilatatora, nadoknadom tekućine, primjenom kisika, antipiretskim mjerama. Antibiotici u pravilu nisu indicirani, osim u slučajevima gdje postoje objektivni znakovi bakterijske infekcije. Prognoza bolesti u prethodno zdravog dojenčeta je uglavnom dobra.