utorak, 31. ožujka 2009.

BOLOVI U TRBUHU KOD DJECE




Bol u trbuhu je općeniti naziv za sve bolne osjete i neugodne simptome koje osobe osjećaju u području trbuha. Ovo je jedan od najčešćih simptoma koji pogađaju ljude i zbog kojih se javljaju liječniku. Brojni uzroci mogu izazvati bol u trbuhu te je ispravno tumačenje ovog simptoma veliki izazov svakom liječniku. Ponekad se ni u najpovoljnijim okolnostima, uza sva pomoćna dijagnostička sredstva i uz najveću kliničku vještinu ne može otkriti uzrok boli u trbuhu. Dodatan je problem nemogućnost definicije boli i njene težine jer svaka osoba drugačije reagira i doživljava bol. Djeca teško mogu pokazati gdje ih boli. Pretili i stariji pacijenti bolje podnose bolove u trbuhu, ali teže određuju smještaj boli. Histerični pacijenti često preuveličavaju simptome ili navode nepostojeće tegobe.Trbušna bol može biti i rezultat konverzivne neuroze, poremećaja u kojem se psihičke tegobe prikazuju kroz tjelesne simptome.

Oko 90 posto bolova u trbuhu je organskog porijekla. Najčešći uzroci su želučano-crijevne bolesti koje se prenose dodirom. Grčevi kod dojenčadi mogu trajati do njihove druge godine života.Već ćemo puno postići sa redovnim prehrambenim navikama i ritualima. Nutricionisti smatraju da se želudac između obroka mora odmoriti, što znači da ga ne treba pretrpavati sa međuobrocima. Potrebno je vrijeme da se hrana probavi. Većina djece ne podnosi kombinaciju slanog i slatkog.
Daljnji razlozi za bolove u trbuhu organskog porijekla mogu biti upala slijepog crijeva i zapletaj crijeva. Zapletaj crijeva je relativno rijedak, ali je kod male djece u dobi između 3 mjeseca i 3 godine, ipak moguć. U tom slučaju je liječnička pomoć neopodno potrebna! Sve te uzroke, kao što su prehlada ili bolovi u uhu koji se prikazuju u vidu bolova u trbuhu, može objasniti samo liječnik.

Osim organskih, tu su i psihički uzroci kao npr. stres i strahovi. Liječnici kažu da bolove uvijek treba uzeti ozbiljno. Žale li se djeca na bolove, tada ih stvarno i imaju. Pazite: pokažite djetetu da ozbiljno shvaćate njegove pritužbe, ali ako nema drugih, vanjskih znakova bolesti (temperatura ili slično), nemojte tome davati prevelik značaj stalnim ispitivanjem djeteta. Jedna korisna strategija jest odvraćanje pažnje: odvedite dijete u park, ispričajte mu priču, poigrajte se. Često takav mali trik riješi stvar.

Što uzrokuje bolove u trbuhu? Najuobičajeniji uzroci abdominalnih bolova kod djece imaju manje izgleda potrajati ili kao posljedicu imati ozbiljne štete. Djetetu se mogu razviti bolovi nakon što se prejelo, jelo prebrzo ili je naduto zbog plinova. Bolovi će proći nakon probavljanja hrane i malo odmora.

Opstipacija je također česti uzrok bolova. Opstipacija se ne odnosi na to koliko vaše dijete često ima stolicu, nego na njezin sadržaj. Dakle, čak i ako vaše dijete ima stolicu dvaput dnevno ali je ona tvrda i izgleda poput suhih kuglica, dijete ima zastoj stolice. S druge strane, ako kaka svaki drugi dan, ali ima mekanu, izduženu stolicu, dijete nema zastoj. Imajte na umu, ukoliko se dijete odviklo od pelena, da možda čak ni ne znate koliko često dijete ima stolicu (pa možda čak ni kako izgleda). Međutim, to su vrlo važne informacije , pogotovo ako se dijete žali na bolove u trbuhu. Nemojte računati na na to da će vas dijete obavještavati o tome – vi ga često ispitujte i zapisujte. To je jako bitan podatak za podijeliti s pedijatrom. Infekcije uzrokovane virusima ili bakterijama također mogu uzrokovati bolove. Tzv. trbušna gripa (gastroenteritis – upala sluznice želuca i crijeva) ili trovanje hranom mogu uzrokovati povraćanje ili proljeve. Možda ćete se iznenaditi, ali i infekcije uha ili čak infekcija grla također mogu biti uzrocima bolova u trubuhu. Virusne infekcije poboljšat će se za nekoliko dana. Bakterijske, s druge strane, možda će trebati tretman antibioticima. Promjene u prehrani, poput velikih količina sokova, mlijeka ili voća, također mogu rezultirati bolovima i proljevima. To bi se trebalo smiriti samo od sebe za nekoliko dana. Alergije na hranu također mogu uzrokovati probleme. Ako su bolovi učestali, pripazite na to što dijete jede neposredno prije bolova ili proljeva. Kod starije djece, mliječni porizvodi poput sladoleda, kakaa ili sira mogu uzrokovati bolove ili nadutost. Neki lijekovi također mogu donijeti probleme s trbuhom. Ozljede abdomenalnog predjela isto tako mogu izazvati bolove. Pitajte dijete je li se možda ozlijedilo – često djeca ne kažu roditeljima kada padnu, ali traže pomoć kada im ozljeda počne smetati. Podizanje teških stvari ili vježbanje mogu napeti mišiće i uzrokovati bolove. Trovanje je ozbiljan uzrok bolova i može se teško detektirati, ako je primjerice dijete lizalo sapun a vi to niste primjetili ili je vaše maleno pojelo malo ukusnog kaladonta. Prevencija toga vrlo je bitna, zato je vrlo bitno ladice ili mjesta za čuvanje lijekova ili sredstava za čišćenje staviti na mjesto nedostupno djetetu.

ULCEROZNI KOLITIS KOD DJECE



Upalna je bolest debelog crijeva. Stvaraju se vrijedovi na unutrašnjoj stijenci, ili sluznici, debelog crijeva, često izazivajući proljev, krv i gnoj u stolici. Upala je obično najjača u sigmoidnom i zadnjem crijevu (rektumu) i obično se smanjuje u višim dijelovima debelog crijeva.

Muškarci i žene jednako su skloni obolijevanju. Upalna bolest crijeva se dijagnosticira najčešće u dobi između 15. i 40. godine života, ali se pojavljuje još jedna manje izražena veća učestalost pojave bolesti između 50. i 80. godine života. Oko 2% slučajeva IBD-a se pojavljuje kod djece mlađe od 10 godina; 30% se pojavljuje kod mladih ljudi u dobi između 10 i 19 godina. IBD je često prisutan u obiteljima, a muškarci i žene jednako su pogođeni. Čini se da je IBD češći kod stanovnika gradova nego sela i pojavljuje se češće u razvijenim nego u manje razvijenim zemljama, što upućuje na to da i genetski faktori i uvjeti okoliša, kao što je prehrana, mogu biti uključeni u njegov razvoj. Neki istraživači vjeruju da se bolest razvija kod osoba koje imaju genetsku sklonost koja omogućuje agensu kao što je virus ili bakterija da pokrene nenormalni imunološki odgovor. Ispitivanja su pokazala da djeca s IBD-om imaju češće i ranije infekcije u djetinjstvu nego djeca bez tog poremećaja. Virusne infekcije tijekom trudnoće također mogu povećati kasniji rizik od razvoja upalne bolesti crijeva kod djeteta.

Simptomi mogu biti blagi ili vrlo jaki i onemogućavati normalan život. Mogu se razvijati postepeno ili izbiti naglo. Jačina simptoma i učestalost recidiva također variraju ovisno o godišnjem dobu, rizik je najveći zimi i u jesen, a najmanji ljeti.

Proljev je najčešći simptom kako ulceroznog kolitisa tako i Chronove bolesti . Može se pojaviti krv u stolici, posebno kod ulceroznog kolitisa. Krv može biti lako vidljiva ili vidljiva samo pod mikroskopom, u tom slučaju se naziva okultna krv.

Opstipacija se može razviti tijekom aktivnog izbijanja kako Chronove bolesti tako i ulceroznog kolitisa. Kod ulceroznog kolitisa do opstipacije može doći kad upaljeno zadnje crijevo šalje refleksni odgovor u debelo crijevo koji dovodi do zadržavanja stolice.

Mogu se pojaviti grčevi zbog kontrakcije crijeva izazvane upalom. Jačina boli obično ovisi o jačini proljeva. Bolovi u crijevima mogu također upućivati na ozbiljna stanja, kao što su apscesi, ili perforacije crijevne stijenke.


Često je prisutna povišena temperatura, umor i gubitak apetita. Ujedno bolesnik može gubiti na težini. Može se pojaviti tenezmus (bolna potreba za pražnjenjem crijeva čak i kad je zadnje crijevo prazno) kao odgovor na upalu. Neurološki ili psihijatrijski simptomi mogu biti rani znakovi Chronove bolesti kad su popraćeni gastrointestinalnim problemima.

Digitalni rektalni pregled (pregled zadnjeg crijeva rukom liječnika i ispitivanje okultne krvi u stolici, kojim se otkrivaju male količine krvi u stolici, rendgenski pregled završnog crijeva, sigmoidoskopija ili kolonoskopija ( postupak kod kojeg liječnik pregledava donji dio debelog crijeva (sigmoid) osvijetljenim instrumentom koji uvodi kroz zadnje crijevo).

Liječenje lijekovima obuhvaća sulfasalazin, mesalaminske preparate, kortikosteroide i imuno-supresive lijekove. Što se tiče novije imunomodulatorne terapije, pojedini se preparati, poput antitijela na čimbenik nekroze tumora, koriste već i u djece. češće nego u odraslih, u djece s ulceroznim kolitisom pribjegava se kirurškom odstranjenju cijelog debelog crijeva. Razlozi su veća učestalost teških oblika bolesti te lošija prognoza u odnosu na moguću pojavu malignih komplikacija, u prvom redu zbog dugotrajnosti bolesti.



PRAVILNA PREHRANA



Pravilna prehrana zadovoljava potrebu organizma za dnevnim unosom energije i dovoljnom količinom prehrambenih i zaštitnih tvari koje su neophodne za održavanje fizioloških funkcija organizma i zdravlja. Hranom se osigurava unos tvari nužnih za izgradnju tkiva (bjelančevine, željezo i kalcij), energija za metabolizam i tjelesnu aktivnost (masti i ugljikohidrati) te nutrijenti potrebni za fiziološke funkcije organizma (vitamini i minerali). Pravilnim izborom hrane pridonosimo održavanju zdravlja te mentalnoj i tjelesnoj sposobnosti pa je zato važan kvalitetan i raznovrstan odabir namirnica.

Doručak osigurava energiju potrebnu za početak dana, poboljšava pamćenje, razumijevanje a i pridonosi boljem raspoloženju u školi. prema mnogim istraživanjima, dokazano je da djeca i mladež koja preskoče prvi jutarnji obrok imaju lošije rezultate na testovima nego oni koji su ujutro doručkovali. Tijekom dana važno je ne preskakati glavne obroke jer međuobroci nisu zamjena za ručak i večeru. Niti jedna namirnica pojedinačno ne sadrži sve prehrambene i zaštitne tvari potrebne organizmu, a svaka namirnica sadrži određenu količinu pojedinih nutrijenata. Kako bi se zadovoljile svakodnevne potrebe organizma važno ih je kombinirati pa je zato važna raznovrsna i uravnotežena prehrana.

Obavezno doručkujte jer doručak je važan za dobar početak dana! Prijedlog za kvalitetan doručak: corn-flakes od punog zrna s djelomično obranim mlijekom, voće, jogurt i integralno pecivo.Za međuobrok je bolje pojesti svježe ili sušeno voće, povrće ili sendvič sa salatom nego kekse, čokoladu ili grickalice.

Ugljikohidrati su važan izvor energije i najmanje polovica svakodnevne energije koju dobivamo putem hrane treba biti porijeklom iz ugljikohidrata. Izvori ugljikohidrata su žitne pahuljice, kruh, tjestenina, riža, voće, povrće, mlijeko, mliječni proizvodi, šećer i slastice. Prema probavljivosti ugljikohidrate dijelimo na probavljive i neprobavljive. Probavljivi ugljikohidrati su šećeri i škrob. Jednostavni šećeri (glukoza, fruktoza i saharoza) najviše su zastupljeni u voću, povrću i medu, a laktoza u mlijeku. Škrob ili složeni ugljikohidrati lakše se probavljaju nakon kuhanja, a namirnice u kojima su najzastupljeniji su žitne pahuljice, riža, krumpir te brašno i proizvodi od brašna. Neprobavljivi ugljikohidrati su vrlo važni u prehrani. To su prehrambena vlakna koja poboljšavaju probavu, odnosno funkciju gastrointestinalnog sustava, a nalaze se u voću, povrću, žitaricama te integralnim proizvodima. Ugljikohidrati su posebno važan izvor energije za one koji se bave sportom ili su na drugi način tjelesno aktivni. Kako se rezerve ugljikohidrata nalaze pohranjene kao glikogen u mišićima i jetri, lako se oslabađaju i pružaju organizmu energiju potrebnu pri jačim tjelesnim naporima. Za sportaše je preporučeno konzumirati obrok bogatiji ugljikohidratima 2 do 4 sata prije treninga i manji međuobrok, poput banane, 1 sat prije treninga, natjecanja ili utakmice. Važno je i nadoknaditi rezerve ugljikohidrata (50 g), do 2 sata nakon treninga, namirnicama koje se lako probavljaju poput banane, žitnih pahuljica ili integralnih keksa.
Posebno vrijedni izvori ugljikohidrata su žitne pahuljice, integralni kruh, tjestenina i riža jer sadrže i dovoljne količine važnih prehrambenih vlakana. Povećajte unos ugljikohidrata putem navedenih namirnica i tako zadovoljite 50-60% vaših energetskih potreba.

Bjelančevine su neophodne za rast i obnavljanje tkiva, a imaju i još neke specifične funkcije. Građene su od lanca aminokiselina od kojih se neke sintetiziraju u organizmu, a druge moraju u organizam unijeti hranom.P reporučeno je da bjelančevine zadovoljavaju 10-15% ukupnog energetskog dnevnog unosa, odnosno za mladež se preporuča 1-1,5 gram proteina po kilogramu tjelesne težine. Potreba za bjelančevinama zadovoljava se namirnicama biljnog i životinjskog porijekla. Od namirnica životinjskog porijekla vrijedni izvori proteina su meso, mlijeko, mliječni proizvodi, riba i jaja, a među namirnicama biljnog porijekla važni izvori su mahunarke, žitarice i sjemenke. Bjelančevine životinjskog porijekla imaju veću biološku vrijednost jer im je aminokiselinski sastav sličniji sastavu ljudskog organizma pa je njihova iskoristljivost u organizmu veća. Zato vegetarijanci moraju dodatno paziti na dostatan unos proteina i osigurati organizmu zadovoljavajući unos aminokiselina.

Masti su važan izvor energije, a omogućavaju i apsorpciju vitamina topljivih u mastima - a, d, e i k. Masti se prema kemijskoj strukturi mogu podijeliti na zasićene i nezasićene masti. Izvori masti koje sadrže zasićene masne kiseline su punomasno mlijeko, sir, maslac i svinjska mast. Takve masti životinjskog porijekla nalaze se u krutom stanju. Nezasićene masti uglavnom se dobivaju iz namirnica biljnog porijekla poput maslina i različitih sjemenki (kukuruza, suncokreta, buće i dr.) i u tekućem su stanju - ulja. Preporuča se ukupni dnevni unos masti ograničiti na 30% ukupnog dnevnog energetskog unosa, a unos zasićenih masti dodatno se ograničava na 10% dnevnog unosa jer je dokazano da veći unos zasićenih masti putem hrane pridonosi razvoju kroničnih bolesti.

Pazite na unos masti, posebno zasićenih masti. Čitajte deklaracije na namirnicama i radije izaberite namirnice s manjim sadržajem masti. Ograničite unos kolača, slastica i mesnih proizvoda s većim sadržajem zasićenih masti. Prilikom pripreme jela sjetite se i maslinovog ulja.

Voće i povrće su vrijedan izvor vitamina, minerala koji pomažu održavanju zdravlja i funkcije imunološkog sustava, a sadrže i biljna vlakna. Preporuka je da dnevno uzmete 5 obroka voća i povrća (ne bojte se, to nije previše jer jedan obrok podrazumijeva jednu čašu narančinog soka ili jedan komad svježeg voća ili jednu zdjelicu salate).

Voda je neophodna za život i zdravlje. Voda sačinjava više od 50% tjelesne težine, pomaže pri transportu nutrijenata, regulira volumen krvi i tjelesnu temperaturu. Zamislite se i zapitajte koliko tekućine dnevno unesete u organizam. Za održanje ravnoteže u organizmu, a time i zdravlja, svakodnevno treba popiti najmanje 5 velikih čaša vode. Čak i manji nedostatak tekućine, kojeg ne morate uopće biti svjesni, može izazvati glavobolju, pospanost i umor. Najboljim izvorima tekućine smatraju se voda, mlijeko i prirodni voćni sokovi od voća i povrća. Posebno je važno nadoknaditi unos tekućine pri višim temperaturama okoline i nakon tjelovježbe. U navedenim situacijama važno je spriječiti nastup žeđi, a kod tjelovježbe piti tekućinu prije, za vrijeme i nakon vježbanja kako bi se postigli maksimalni rezultati i spriječila dehidracija.

Zapamtite, kada osjetite žeđ već ste dehidrirani. preporuča se piti 1,5 l tekućine dnevno. Najbolja je obična voda.

Za održavanje poželjne tjelesne težine važna je uravnotežena, pravilna prehrana, ali i primjerena tjelesna aktivnost. Povećanju tjelesne težine ne pogoduje samo prevelik unos hrane, već i nedostatak tjelesne aktivnosti.














Djecu trebate usmjeriti na jednostavne rekreativne sportove, a vi žrtvovati seriju ili film te šetati, umjesto dizala koristiti stepenice, pješačiti, voziti bicikl ili planinariti. Navika kretanja je osobito važna upravo u razdoblju adolescencije, jer tada se ritam života naglo mijenja i mladi su sve manje skloni nastavljanju aktivnosti koje su tako poslušno i ambiciozno obavljali u doba djetinjstva.








petak, 27. ožujka 2009.

CISTIČNA FIBROZA

Cistična fibroza je autosomno-recesivno nasljedna bolest koja zahvaća mnoge epitelne organe, osobito egzokrine žlijezde. Osnovni poremećaj je nemogućnost zadržavanja dovoljnih količina kloridnih iona van stanice, uz posljedičnu povećanu resorpciju natrija i vode u stanice. Dolazi do dehidracije sekreta koji postaje zgusnut i žilav. Jedna od najčešćih bolesti u svijetu u bjelaca, sa širokom paletom simptoma, a najteži slučajevi otkrivaju se u novorođenačkoj i ranoj dječjoj dobi. Zahvača sve više organa a najučestaliji su pluća i gušterača.

Bolest se u djeteta može javiti u tri slučaja:
1. Oba zdrava roditelja moraju biti nositelj bolesnog gena
2. Jedan roditelj bolestan, a drugi nositelj
3. Oba roditelja bolesna

Vjerojatnost da će se roditi bolesno dijete može se statistički procijeniti tako da će u slučaju pod 1. 25% djece biti bolesno, 50% djece zdravo, ali nositelji bolesnog gena i 25% će biti potpuno zdravo. U slučaju 3. Sva će rođena djeca biti bolesna. Moguće je izvršiti gensku analizu kod parova koji se spremaju postati roditelji, a koji u obitelji imaju nekog oboljelog.

U cističnoj fibrozi je poremećena funkcija žlijezda s vanjskim izlučivanjem (žlijezde znojnice u koži, žlijezde izvodnih kanalića u gusterači i jetri, sluzne žlijezde u probavnom i reproduktivnom sustavu, žlijezde slinovnice). Nenormalno djelovanje CFTR bjelančevine uzrokuje abnormalan prijenos elektrolita i vode preko stanične membrane, a time i abnormalno guste i viskozne izlučevine. U zahvaćenim organima dolazi do začepljenja izvodnih kanalića žlijezda nakupljenim sekretom koji uzrokuje oštećenja tkiva. Oštećenju doprinose i drugi činitelji koji su pogođeni promijenjenim sastavom sluzi, tako je npr. u plućima izrazito smanjeno djelotvoran prirođeni sustav obrane od infekcije, te rano nastaje naseljavanje bakterijama kojih se organizam više ne može riješiti. U bolesnika koji nosi najčešću mutaciju u našoj populaciji, ne moraju u početku biti zahvaćeni svi organi, ali u svih bivaju zahvaćena pluća, a u 90% svih i bolest gušterače. Kako bolest napreduje, pojavljuje se i na dotad prividno nezahvaćenim organima.

Pućna bolest je posljedica nekolicine činitelja koji djeluju u kombinaciji. Prvo je zaostajanje viskoznog i ljepljivog sekreta u dišnim putevima koji sprečava normalno odstranjivanje bakterija i infektivnih čestica, nadalje, promijenjenog obrambenog sustava sluznice i trajne upale koja dovodi do konačnog oštećenja. Donje dišne puteve u takvim okolnostima naseljavaju neke bakterije koje i uz najintenzivnije liječenje antibioticima nije moguće potpuno eliminirati. U manjem broju slučajeva javljaju se virusne ili gljivične infekcije. Ponavljanje infekcija dovode do upalne reakcije i nagomilavanja produkata upale, koji pak dovode do začaranog kruga pojačanog stvaranja sluzi, njenog još težeg odstranjivanja i razaranja plućnog tkiva. Upala je prisutna u dišnim putevima djece s cističnom fibrozom već u dobi od 4 tjedna, i prvi je stupanj kronične, progresivne plućne bolesti. Konačno, na plućima nastaju bronhiektazije, prošireni dišni putevi u kojima nema normalne cikrulacije zraka, već su puni sekreta, dok za to vrijeme djelotvorna površina pluća biva sve oskudnija. Plućna funkcija je vremenom sve manja. Znakovi plućne bolesti mogu biti ponavljanje upale pluća, kašalj, ubrzano i otežano disanje, sipljenje. U starijih bolesnika (adolescenata), kod kojih su plućne promjene već uznapredovale, može se javiti i manje ili veće krvarenje iz pluća. Brzina napredovanja plućnih promjena je individualna i ovisi o težini bolesti u pojedinog pacijenta, I redovitom provođenju liječenja. Što se ranije jave simptomi od strane pluća, to bolest ima teži oblik. U konačnici, plućna bolest određuje i trajanje života. Osim plućne bolesti, koja je prisutna u gotovo svih bolesnika, mogu se javiti i trajne upale sinusa, nosni polipi i trajna upala srednjeg uha.




U 85% bolesnika s cističnom fibrozom, gusti i ljepljivi sekret dovodi do djelomičnog ili potpunog začepljenja vodova koji idu od gušterače do tankog crijeva, sprečavajući izlučivanje probavnih enzima koji su potrebni za iskorištavanje masti, šećera i bjelančevina iz hrane. U stolici se izlučuju neiskorištene hranjive tvari, pacijent ne napreduje na tjelesnoj težini ili dolazi do gubitka na tjelesnoj težini. Stolice su obilne, zaudarajuće i masne. Javljaju se bolovi u abdomenu, pojačane nadutosti, a u novorođenčadi može doći do potpunog začepljenja crijeva sekretom i potrebom za kiruškim riješavanjem problema. U starijih pacijenata može doći do jakog oštećenja gušterače, nema dobre kontrole šećera u krvi, i dolazi do razvoja šećerne bolesti ovisne o inzulinu.

U najtežim slučajevima, dijagnozu Cistične fibroze nije teško postaviti, jer se bolest očituje u ranoj životnoj dobi sa specifičnim simptomima. Takvih slučajeva ima najviše i oko 80% otkrije se u prve četiri godine života. Blaži slučajevi koji imaju nepotpunu kliničku sliku bez teških simptoma, a dijagnosticiranje tih slučajeva je kasno - oko 10-15 % između pete godine i odrasle dobi, a neki mali postotak i u odrasloj dobi.

Kod tipičnih i najtežih slučajeva dijagnozu Cistične fibroze nije teško postaviti.Tada se bolest očituje u ranoj životnoj dobi sa specifičnim simptomima. Takvih slučajeva ima najviše i oko 80% otkrije ih se u prve četiri godine života. Dijagnosticiranje blažih slučajeva bolesti je kasno, oko 10 – 15 % između pete godine i odrasle dobi, a mali postotak u odrasloj dobi.

Postoji nekoliko metoda za dokazivanje i otkrivanje bolesti. Vrlo pouzdan indirektni način je određivanje koncentracije klorida u znoju (sastoji se u stimulaciji znojenja na jednom dijelu podlaktice, sakupljanju tog znoja i laboratorijskom određivanju klorida iz uzorka). Najpreciznija metoda je genetska analiza a dijagnoza se postavi u 85 – 90% slučajeva. Uz ove analize važnu ulogu imaju simptomi i klinička slika. Dijagnoza cistične fibroze može se postaviti i prije rođenja kod pozitivne anamneze na bolest, i to genska analiza iz amnijske tekućine.

Važno je što ranije postaviti dijagnozu i započeti liječenje. Potrebno je roditelje upoznati s prirodom bolesti, teškoćama liječenja i doživotnim trajanjem bolesti u djeteta. Liječenje djeteta s Cističnom fibrozom je kompleksno i zahtjeva dobro educiranog pedijatra. Suradnja roditelja i liječnika ima veliku važnost za postizanje što kvalitetnijeg života djeteta. Tijekom prvog boravka u bolnici započinje edukacija o sudjelovanju u liječenju njihovog djeteta. Liječenje se provodi svakodnevno, cijeli život uz primjenu farmakoloških, prehrambenih i fizikalnih mjera koje se međusobno dopunjuju. Tretman se sastoji od uzimanja lijekova (Kreon 10000ij), vitamina, enzima, posebne prehrane, inhaliranja, te fizikalne terapije nekoliko puta dnevno. Po pogoršanju bolesti potrebno je provoditi antibiotsku terapiju, obično u trajanju 2-3 tjedna. Razrađenim pristupom pacijentu teži se :
1. Poboljšanju stanja uhranjenosti
2. Zadržati što bolju plućnu funkciju (kontrolom plućne infekcije i poboljšanjem evakuacije sluzi)
3. Poboljšati kvalitetu života
4. Omogućiti normalan rast i razvoj.

Kreon® je lijek izbora za liječenje svih bolesnika s egzokrinom insuficijencijom gušterače.
Kreon 10000 su enzimi izbora za liječenje pacijenata s malapsorpcijom koja je uzrokovana egzokrinom insuficijencijom gušterače. Ispunjava dva osnovna uvjeta, a to su kompenzacija egzokrine insuficiencije gušterače i uklanjanje tegoba uzrokovanih smanjenjem egzokrine funkcije gušterače.

Lijek se dozira prema individualnim potrebama i ovisi o težini bolesti i sastavu hrane. Preporuča se uzeti polovicu ili trećinu cijele doze (vidi dolje) na početku obroka, a ostatak tijekom obroka. Kapsule se trebaju progutati cijele (bez drobljenja i žvakanja) sa dovoljnom količinom tekućine prilikom glavnog obroka ili međuobroka.

INFEKCIJA ROTAVIRUSOM


Infekcije rotavirusom veliki su problem u pedijatrijskoj infektologiji zbog visokog morbiditeta I mortaliteta. Jedan su od glavnih javnozdravstvenih problema širom svijeta. Smatra se da su virusi uzročnici 30 – 40% akutnih crijevnih infekcija, a najznačajniji su rotavirusi a slijede ih crijevni adenovirusi.

Rotavirus je najvažniji uzrok teških gastroenteritisa s dehidracijom u djece mlađe od 5 godina u svim socioekonomskim skupinama I u svim područjima svijeta. Rotavirus može preživjeti satima na rukama, danima na čvrstim površinama( igračke, površine za pripremu hrane). Inaktiviraju ga neki antiseptički agensi koji sadrže relativno visoke koncentracije alkohola( više od 40%) ili slobodnog klora. Preživljavanje rotavirusa u okolišu značajno je smanjena pri visokoj relativnoj vlažnosti zraka.
Reinfekcija rotavirusom rezultira blagom ili blažom infekcijom od predhodne I gotovo sva djeca steknu potpunu imunost nakon samo nekoliko infekcija.

Gotovo sva djeca do 5 godine života susretnu se s rotavirusom, a najčešće pogađa dojenčad I djecu od 6 mjeseci života do 2 godine, I to su djeca koja su pohađala kolektiv. Približno će 20% odraslih ukućana koji su u kontaktu s oboljelim djetetom razviti simptomatsku bolest.

Prijenos je fekooralnim putem, ali vrlo je vjerojatan I kapljični put prijenosa bolesti. Rijetke su epidemije zaraženom vodom ili hranom. Većina infekcija kod ljudi je posljedica izravnog ili neizravnog kontakta sa zaraženom osobom. U zemljama s umjerenom klimom rotavirus uzrokuje porast hospitalizacija djece zbog dehidracije uzrokovane gastroenteritisom ijekom hladnih mjeseci u godini.

Inkubacija traje 24 – 48 sati. Obično počinje povraćanjem I povišenom tjelesnom temperaturom u trajanju 2 – 3 dana, a vrlo brzo počinju učestale vodenaste stolice u trajanju 4 – 5 dana. Bolest ukupno traje 3 – 8 dana. Proljevi su uvijek bez primjesa krvi I leukocita. Klinička slika može biti blaga( dojena djeca). Zbog teške dehidracije većinu djece potrebno je hospiitalizirati, kako bi se provela parenteralna rehidracija I balans elektrolita, kako bi se izbjegli fatalni ishodi kojima predhodi zastoj rada srca. Do smrtnog ishoda mogu dovesti I konvulzije te aspiracija povraćenog sadržaja. Najteža klinička slika je kod djece u dobi od 3 do 35 mjeseci I imunokompromitirane djece.






Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, laboratorijskih nalaza, ELISA testa I lateks aglutinacije. Virus se može identificirati elektronskim mikroskopom I RT – PCR metodom.

Ne postoji specifično antivirusno liječenje. Rehidracija I korekcija elektrolitskog disbalansa primerni su cilj liječenja. Blaži I srednje teški gastroenteritis može se tretirati peroralnim davanjem rehidracijske soli, dok je parenteralna rehidracija potrebna u teškim oblicima I kod djece koja odbijaju uzimanje tekućine na usta. Primjena parenteralne rehidracije treba biti što kraća, te što prije treba prijeći na peroralni način jer dugotrajna primjena infuzije je nepotreban invazivan postupak a povečava I rizik od sekundarnih bakterijskih infekcija. Nastaviti s dojenjem I normalnom prehranom što prije tj. čim dijete počne tolerirati hranu na usta. Korisno je I davanje probiotika koji skračuje vrijeme trajanja proljeva. Važno je da sve osobe koje njeguju bolesno dijete dobro peru ruke ( 70% - tna otopina etanola ili drugim dezinficijensom).