utorak, 5. kolovoza 2008.


GASTROEZOFAGIJALNI REFLUKS

GER je spontana regurgitacija želučanog sadržaja iz želuca u jednjak i usta. Glavni simptom je povračanje bez napora čim se dijete stavi u horizontalni položaj.


Uzroci mogu biti :


- preslaba peristaltika jednjaka
- slabost tonusa donjeg sfinktera jednjaka
- preširoki ezofagealni hijatus na dijafragmi
- neprikladan položaj želuca s preširokim želučano- ezofagealnim kutom.


Refluks je često bezazlena bolest u mlađe dojenčadi. Vjeruje se da je posrijedi nedovršeno sazrijevanje funkcije ezofagealno – želučanog spoja. U 60 % slučajeva GER–a nestane do druge godine, a većina do četvrte godine.


Ukoliko postoje smetnje i dalje tada se radi o trajnom poremečaju nepoznate etiologije koji može uzrokovati brojne komplikacije.


Najčešće su:


- hematemeza ili sukrvica u povračenom sadržaju
- dehidracija i pothranjenost ako bolest duže traje ili se ne liječi
- peptički ulkus jednjaka
- sekundarne ožiljne stenoze jednjaka
- anemija zbog opetovanog krvarenja
- pneumonija kao posljedica aspiracije povračenog sadržaja.


Za dijagnozu su najbitniji:


- podaci koje daju roditelji pri pregledu dijeteta
- rentgenski pregled jednjaka s kontrastom – u TRENDELENBURGOVOM položaju
- 24 – satna PH – metrija jednjaka
- uvodi se sonda sa PH senzorom na vrhu koji kontinuirano mjeri i bilježi promjene kiselosti ezofagealnog sadržaja.


U pravilu liječenje je konzervativno:


- povišen položaj nakon hranjenja
- gušći i češći obroci
- davanje ANTACIDA i OMEPRAZOLA - koji se preporučavaju za kratkotrajnu uporabu
- edukacija roditelja I djece o dijetetsko- higijenskim mjerama.


Rijetko je potrebno kiruško liječenje I to kod:


- učestalih krvarenja
- strikture jednjaka
- učestale plućne komplikacije
- klizne hijatus hernije.

Poremećaji disanja u snu kod djece



San je važan činitelj normalnog tjelesnog i psihičkog razvoja u djece, uvjet zadovoljavajućih dnevnih aktivnosti, uspjeha u školi, općenito - zdravlja djeteta. Međutim, je li spavanje uvijek i odmor? Je li odgovarajuća duljina sna ujedno i jamstvo potpunog psihofizičkog oporavka?

Postoje bolesna stanja koje se najjače i uglavnom manifestiraju tijekom spavanja, a prilikom kojih dolazi do poremećaja disanja u snu i snižene opskrbe tijela kisikom. Posljednjih godina liječnici sve više dijagnosticiraju poremećaje disanja u snu koji se javljaju uslijed smanjenog protoka zraka kroz gornje dišne putove, tzv. sindrom opstrukcijske apneje u snu - SOAS.Taj se poremećaj javlja i u djece i u odraslih, ali su im uzroci različiti. Za vrijeme takvih epizoda dolazi kratkotrajno do snižene opskrbe krvi i tkiva kisikom, smetnji sna, poremećaja rada srca, a kao dulji i kasniji efekt smanjenog disanja javljaju se umor, smetnje ponašanja, čak se može razviti visoki krvni tlak i bolest srca. Neprepoznat i neliječen SOAS, može dovesti do trajnih, pa i životno opasnih posljedica.Procjenjuje se da se javlja u 1-3% djece predškolske i rane školske dobi.

Izmjene aktivnosti i odmora, sna i budnosti, javljaju se periodički tijekom 24 sata, u različitom trajanju, ovisno o dobi djeteta. Tako, novorođenče 20 od 24 sata provede spavajući. Taj se period postupno smanjuje, te koncem prve godine dijete spava 14-15 sati, od čega tijekom dana 2-4 sata. Dijete predškolske dobi još uvijek, osim noćnog sna od 8-10 sati, uglavnom ima potrebu za dnevnim snom u trajanju 1-2 sata, dok se od početka školske dobi spava uglavnom samo noću, u trajanju od 8-10 sati .Tijekom sna izmjenjuju se periodi različito dubokog sna, od najdubljeg, kada sve životne funkcije, uključujući i moždanu aktivnost, bivaju svedene na najnižu razinu, mišići potpuno opušteni, do vrlo aktivne faze praćene snovima, koja se javlja nekoliko puta tijekom noći, u kratkom trajanju, uglavnom u ranim jutarnjim satima, a praćena je povišenjem svih aktivnosti i pojačanom mišićnom aktivnošću.Unatoč različitoj dubini sna i aktivnostima disanja, kucanja srca, mišićne i moždane aktivnosti, čitavo vrijeme su sva tkiva i organi dobro opskrbljeni kisikom i sve stanične funkcije se odvijaju bez poteškoća.

Kako nastaje opstrukcijska apneja u snu

Nastanak opstruktivne apneje u snu ima nekoliko mogućih uzroka. U djece je najčešće vezan uz povećano limfatično tkivo koje se nalazi na stražnjoj stjenci nosa, te na ulazu u ždrijelo (ždrijelne i nosna tonzila).Druga stanja koja dovode do opstrukcije gornjih dišnih putova u snu su znatno rjeđa, radi se o djeci koja imaju poremećaje u građi lica i nosne šupljine (npr. kod sindroma Down, male donje čeljusti itd.).Smetnje u svim slučajevima nastaju zbog nemogućnosti održavanja gornjih dišnih putova otvorenim za vrijeme spavanja, uslijed male veličine, sniženog tonusa mišića i poremećaja koordinacije disanja. Razvija se "začarani krug" u kojem dubok san dovodi do djelomičnog ili potpunog zatvaranja dišnog puta, prestanka ili značajno smanjene struje zraka, te snižene opskrbe kisikom za kraće vrijeme. To za posljedicu ima promjene tlakova plinova u krvi, koje uzrokuju "uzbunu" - aktivira se pojačano disanje, buđenje iz sna ili prijelaz u stanje plitkog sna, kada se pojačava tonus mišića, otvaraju se dišni putovi, te se uspostavlja normalna cirkulacija zraka i izmjena plinova.Uspavljivanjem se krug ponovno aktivira. Epizode opstrukcijske apneje javljaju se najčešće u ranim jutarnjim satima. Za razliku od odraslih, kod kojih je SOAS često povezan s debljinom i povišenim krvnim tlakom, u djece je najčešća normalna tjelesna težina, premda se u izrazito debele djece vjerojatnost javljanja opstrukcije u snu znatno povećava.

Simptomi

U djece koja imaju problem opstrukcijske apneje u snu najčešće se javlja hrkanje, više manje trajno disanje na usta te izrazit nemir u spavanju s čestim buđenjem ili bez njega. Djeca sa SOAS-om imaju značajno više fenomena u snu , kao što su hodanje ili govor, noćne more, sjedenje u krevetu. Danju djeca nemaju posebne poremećaje disanja, a smetnje koje se primjećuju su dnevna pospanost u nešto starije djece (npr. dijete zaspi pred televizorom tijekom poslije podneva), ili, u male djece, umor koji se može očitovati hiperaktivnošću, agresijom, impulzivnim ponašanjem, ispadima.U starije djece se primjećuje slabija koncentracija tijekom dnevnih aktivnosti i lošiji uspjeh u školi. Dugotrajno prisutne smetnje mogu dovesti do opterećenja srca i promjena na krvnim žilama pluća pa i zaostatka u tjelesnom rastu.

Kako dijagnosticirati SOAS?

Postavljanje dijagnoze SOAS-a nije sasvim jednostavno, stoga što nedostaju simptomi u budnom stanju, što se često niti ne zna hrče li dijete tijekom spavanja, tim više što je za opstrukcijsku apneju tipično da se javlja u zadnjoj trećini noći, a hrkanje niti ne mora biti izrazito. Osim toga, samo manjina djece koja hrču ima značajne smetnje koje su odraz opstrukcijske apneje.U visokospecijaliziranim laboratorijima za proučavanje sna provode se pretrage koje uključuju praćenje moždane aktivnosti, krvni tlak, puls i zasićenost krvi kisikom, uz popratno hrkanje i smetnje prolaska zraka gornjim dišnim putovima. U Hrvatskoj za sada ne postoji niti jedan takav laboratorij koji bi provodio dijagnostiku poremećaja disanja u snu u djece, ali je na bolničkom odjelu moguće provesti dijagnostiku u nešto jednostavnijem obliku. Za to je potreban boravak u bolnici tijekom jedne ili dvije noći.

Liječenje

Najuspješnije i najjednostavnije liječenje SOAS-a predstavlja operativno odstranjenje adenoidnih vegetacija i ždrijelnih tonzila, tzv. krajnika (tonziloadenotomija), koji ujedno predstavljaju najčešći uzrok poremećaja. Nakon toga u većine djece potpuno nestaju svi simptomi. U slučaju da tonziloadenotomija ne daje odgovarajući rezultat započinje se davanjem kisika tijekom noći preko nosnih nastavaka, što također daje vrlo dobre rezultate u neke djece, no ta je terapija prvenstveno korisna u odraslih, pretilih bolesnika.

subota, 2. kolovoza 2008.

NOVOROĐENAČKA ŽUTICA

Novorođenačka žutica je česta pojava u zdravih beba jer se nakon rođenja razgrađuju crvena krvna zrnca, pri čemu se stvara žučna boja bilirubin.Vidljivo žutilo kože I sluznice bjeloočnica posljedica je obojenja bilirubinom.

20 – 50 % donešene novorođenčadi ima u prvom tjednu života vidljivu žuticu. U novorođenčadi se bilirubin stvara 2 – 3 x brže ( 6 – 10 mg/ kg u 24 sata) nego u odraslog (3 mg / kg u 24 sata ).

Uzrok je relativno veća masa eritrocita (visoki hematokrit) i kraći životni vijek eritrocita u novorođenčeta nego u odraslog (90 naspram 120 dana).Oko 75 % bilirubina u novorođenog djeteta produkt je fiziološke razgradnje hemoglobina koji potječe iz eritrocita čiji je životni vijek na izmaku, a 25 % potječe iz drugih izvora. Bilirubin putuje u svom nekonjugiranom obliku, tzv. Indirektni bilirubin vezan za albumine plazme iz mjesta nastanka, retikuloendotela do jetrenih stanica, gdje se iz nekonjugiranog oblika ( topiv u lipidima ) konjugacijom pretvara u konjugirani ili direktni bilirubin ( topiv u vodi ).

Konjugirani bilirubin dolazi sa žući u crijevo, odakle veći dio bude izlučen iz organizma, a manji bude hidraliziran u nekonjugirani bilirubin, koji se resorbira iz crijeva natrag u portalni optok i jetru - ENTEROHEPATIČNA CIRKULACIJA BILIRUBINA - u novorođenčadi mnogo veća nego u odraslih.

FIZIOLOŠKA ŽUTICA NOVOROĐENČETA

Koncentracija nekonjugiranog bilirubina tijekom prva dva dana života raste do prosječne maksimalne koncentracije od 100 nmol/l (6 mg/dl) i to između 48 - 72 sata života.Do kraja drugog tjedna nekonjugirani bilirubin vraća se u normalne granice ispod 35 nmol/l (2 mg /dl).

Klinički vidljiva žutica nastaje kada koncentracija bilirubina prijeđe 85 - 120 nmol/l (5 - 7 mg /dl), tako da samo dio novorođenčadi ima vidljivu fiziološku žuticu, koja isčezne do kraja prvog tjedna.
Uzroci fiziološkoj žutici su :

1. POVEĆANA PONUDA BILIRUBINA JETRENIH STANICA zbog -
· povećanog ukupnog volumena eritrocita u organizmu
· skračenog životnog vijeka eritrocita
· velike ponude bilirubina nehemoglobinskog podrijetla i
· velike enterohepatične cirkulacije bilirubina

2. SMANJENOG VEZANJA BILIRUBINA ZA JETRENE STANICE
· zbog smanjen količine receptora (y- proteina )

3. SMANJENE KONJUGACIJE BILIRUBINA zbog
· smanjene aktivnosti glukuronil - transferaze i
· inhibicije steroidnih hormona iz majčinog mlijeka.


PATOLOŠKA ŽUTICA NOVOROĐENČETA

Uočljiva je već u prva 24 sata, kad koncentracija bilirubina u serumu raste brzinom većom od 85 nmol /l (5 mg /dl)na dan,ili kad koncentracija bilirubina u serumu prijeđe 205 nmol/l (15 mg /dl) u nedonešenog novorođenčeta.Koncentracija konjugiranog (direktnog) bilirubina u serumu prelazi 35 nmol/l (2 mg /dl),i kad traje poslije kraja prvog tjedna u donešenog, odnosno poslije kraja drugog tjedna u nedonešenog novorođenčeta.

Uzroci patološke žutice :

· pojačana hemoliza eritrocita ( intra ili ekstravaskularna )
· poremećena konjugacija bilirubina
· oštećenje hepatocita i
· opstrukcija žučnih vodova.

Pojačana hemoliza eritrocita I poremećaj konjugacije bilirubina izaziva povećanje samo koncentracije nekonjugiranog bilirubina pa je riječ o NEKONJUGIRANOJ HIPERBILIRUBINEMIJI. Oštećenje hepatocita I opstrukcija žučnih vodova povećavaju I konjugirani i nekonjugirani bilirubin pa je riječ o KOLESTATSKOJ ŽUTICI.

Direktna (konjugirana ) hiperbilirubinemija nije neurotoksična, ali uvijek ima patološki karakter.Vodeći simptomi su zelenkastožućkasta boja kože I aholična ( bijela ) boja stolice, kao I pojava tamne boje urina.


LAKTACIJSKA ŽUTICA

Ovaj oblik žutice vjerojatno je najčešći oblik s kojim se susrećemo izvan rodilišta. To je žutica uzrokovana majčinim mlijekom, benignog je tijeka, pa po kliničkom značenju gotovo I ne pripada u patološke žutice.Javlja se relativno kasno, tek u drugom tjednu života.

Unatoč jakoj žutici djeca ne pokazuju nikakvih drugih znakova bolesti, zdrava su i dobro napreduju.Svi biokemijski pokazatelji jetrene funkcije su normalni a nema ni znakova hemolize.

U načelu ne treba prekidati dojenje. Ovaj tip žutice ne ostavlja nikakve štetne posljedice, pa bi bilo štetno djetetu uskratiti dojenje.


FOTOTERAPIJA NOVOROĐENAČKE ŽUTICE


Fototerapija je metoda liječenja povišenih vrijednosti bilirubina u novorođenčadi, jer terapija svijetlom uzrokuje pomicanje bilirubina iz kože u krvi i njegovo izlučivanje.

Odluka o primjeni fototerapije temelji se na koncentraciji i porastu bilirubina u srumu, do djeteta, njegovoj hidraciji i uzroku porasta bilirubina. Liječenje može imati i nuspojave pa je potrebna brižna njga djeteta za vrijeme terapije.

Za vrijeme fototerapije važno je pravilno hidrirati dijete, dokumntiranje uzimanja tekućine na usta, enteralno ili parenteralno. Kontrola diureze ( vaganje pelena), bilježiti broj i količinu, kao i izgled stolice. Procjenjuje se elastičnost kože i sluznice. Koža mora biti suha i čista, tretirana vodom , bez krema i masti. Važno je pratiti vitalne funkcije svakih 4 sata, po potrebi i češće. Kod fototerapije treba zaštititi oči pokrovom i njegovati fiziološkom otopinom. Uz to potrebno je dijete okretati u inkubatoru za vrijeme terapije, kako ne bi došlo do opekotina.





DOJENAČKE KOLIKE

Pod terminom dojenačkih kolika podrazumjeva se kompleks učestalog, iznenadnog javljanja bolova I jakog, neutješnog plača u inaće zdravog dojenčeta, u kasnim poslijepodnevnim I večernijm satima I to svakodnevno.Javljaju se između 3 tjedna I 3 mjeseca života.

Simptomi su vrlo karakteristični I to iznenadni I jak plač uz grčenje,privlačenje nožica prema trbuhu, crvenila lica s mogućom bljedoćom oko usana, hladnim nožicama I zgrčenim šakicama.Trbuščić je obično nadut I osjetljiv.Takav napad može potrajati satima, uz kratke prekide plača. Prestaje potpunim iscrpljenjem dojenčeta koje odjednom zaspe, oznojeno ili kod neke dojenčadi nakon stolice ili vjetrova.

Uzrok dojenačkih kolika nije poznat ni dan danas, ali na osnovi provedenih istraživanja smatra se uzrokom funkcionalna nezrelost probavnog sustava. Opaženo je da se češće javljaju u senzibilne dojenčadi koja I kasnije u djetinjstvu mogu imati često bolove u trbuhu, blavobolje I osjetljivija su na bolove razne vrste. Češće su prisutne kod muške dojenčadi. Način prehrane ne utječe na pojavu kolika, jednako su prisutne I kod dojenčadi na majčinom mlijeku kao I na adaptiranom mlijeku.

Bolovi se javljaju pri rastezanju crijeva uslijed veće količine zraka prilikom sisanja (kod dojenčadi koja pohlepno sišu) ili većom količinom šećera (dio šećera u novorođenačkoj dobi ostaje neprobavljeno), preosjetljivosti na protein kravljeg mlijeka I prekomjernim obrocima. Psihičko stanje kao stres, ljutnja, umor mogu biti uzrok kolikama. Umor majke I njezin strah I napetost dovode do pogoršanja simptoma.

Obično se bez razloga prekida s dojenjem ili se stalno mijenja vrsta adaptiranog mlijeka što ne dovodi do željenog poboljšanja.

Za dojenačke kolike nema lijeka koji bi riješio problem,ali postoje mjere, pa I farmakološki pripravci koji kod neke dojenčadi djeluju umirujuće. Važno je osigurati optimalne uvjete njege, hranjenja I spavanja dojenčeta, kao I dovoljno odmora za majku. Prilagoditi tehniku hranjenja tako da dojenče proguta što manje zraka. Početi dojiti prije nego počne plakati. Podignuti dojenče nakon hranjenja oko 10 minuta da podrigne I izbaci zrak iz želuca (često I male količine mlijeka). Zamatanje dojenčeta pruža mu osjećaj sigurnost I toplinu (ruke I ramena). Masaža trbuha u smjeru kazaljke sata, lagani stalni pritisak na trbuh, položaj preko koljena ili prko ruke mogu biti od velike pomoći kod dojenačkih kolika. Smirena I odmorna majka kao I opuštajuća atmosfera uveliko mogu pridonijeti smanjenju simptoma kod kolika.

Bez obzira što se zna da dojenačke kolike nemaju opasnost za daljnji razvoj dojenčeta, potrebno je dojenče odvesti liječniku I otkloniti mogućnost postojanja neke bolesti.


DOHRANA DOJENČETA

Sve što se daje dojenčetu a nije mlijeko smatra se dohranom.

U prvoj godini života bebe rastu brže nego ikada kasnije u životu: u dobi od oko 4 mjeseca udvostruče svoju tjelesnu težinu, a do prvog rođendana je utrostruče. To ukazuje na važnost kvalitete prehrane u toj prvoj godini djetetova života jer ona direktno utječe na zdravlje, rast i tjelesnu težinu.
Između 4. i 6. mjeseca starosti, dojenče je sposobno prihvatiti i drugu hranu osim mlijeka. Rana dohrana (prije 4. mjeseca starosti) ne donosi nikakve prednosti, nego povećava mogućnost pojave alergija na hranu kod djece, a nakon 6. mjeseca samo mlijeko više ne može zadovoljiti
povećane prehrambene potrebe djeteta.
Redoslijed uvođenja pojedinih namirnica ovisi u najvećoj mjeri o tradiciji i nije bitan za djetetovo zdravlje. U zapadnim zemljama započinje se žitnim kašicama pa se onda uvodi voće i povrće.

Redosljed uvođenja namirnica

Započeti dohranu voćnim sokovima i voćnim kašicama. Prvo se počinje s jabukom, kruškom, bananom, breskvom, marelicom..., nakon 7. mjeseca s jagodama, kupinama, borovnicama, a tek nakon 10. mjeseca s citrusima (limun, mandarina, naranča, grejp) koji mogu izazvati alergijske reakcije. Voće se oguli, odstrane mu se koštice, skuha se na pari ili u malo vode, peče u pećnici i propasira ili ponudi svježe usitnjeno mikserom.

U prehranu dojenčeta nakon voća, postupno treba uvesti juhe i variva od povrća. Mrkva, krumpir, bundeva, tikvica, cvjetača, brokula i dr. povrće kuha se s malo tekućine ili na pari te dobro usitni mikserom ili propasira. Kašicama se može okus popraviti dodatkom mlijeka koje dojenče inače pije, brašna ili krupice koji će ugustiti varivo ili malo šećera. Tijekom prve godine povrće se ne soli niti se stavljaju začini. Mahunarke (grah, slanutak, leća, soja...) se uvode kasnije, i to u vrlo malim količinama, oko desetog mjeseca jer su teže probavljive.



Nakon voća i povrća u prehranu dojenčeta treba uvesti žitarice, tj. žitne kašice na mlijeku. Počinje se uglavnom rižinim pahuljicama, kukuruznom krupicom i pahuljicama koje se miješaju s majčinim ili adaptiranim mlijekom u rjeđe kašice, a ako se u dohranu krenulo nešto ranije, tek nakon navršenih 6 mjeseci se uvode žitarice s glutenom i njihove prerađevine (tjestenina) - pšenica, zob, raž, ječam. Ako koristite zrna riže, zobi, kukuruza ili ječma, namočite ih preko noći, usitnite ih u mikseru i kuhajte dok ne budu posve mekana. Sitnu kuhanu tjesteninu, rižu, mekani kruh i krekere možete početi davati kada dijete počne žvakati.

Nakon što je dijete prihvatilo pojedinačne namirnice, one se mogu početi kombinirati u obroku, npr.: voće i povrće (npr. jabuka i mrkva), žitne kašice s voćnim pireom (npr. rižine pahuljice i jabuka) ili umiješati žitarice u variva od povrća ( npr. kukuruz s tikvicama).

Meso se uvodi u prehranu dojenčeta nakon 7. mjeseca. Prvo kao mesna juha koja se miješa s povrćem, tjesteninom i žitaricama, a poslije kao pasirano i usitnjeno meso. Mlado, nemasno pileće, pureće meso, potom kunić i mlada teletina najbolji su izbor za početak. Bijela riba, tamno meso peradi i junetina daju se od 8. mjeseca života, a plava riba, svinjetina i suhomesnati proizvodi ne prije prvog rođendana.
Mliječni proizvodi: kravlji sir, jogurt i vrhnje, uvode se u prehranu nakon navršenih 8 mjeseci kao samostalni obroci ili kao dodatak kašicama od voća (jogurt, sir) ili varivima od povrća (vrhnje).

Žumance se daje nakon 8. mjeseca života, i to samo tvrdo kuhano jer se lakše probavlja, a bjelance tek nakon prve godine.

Sušeno voće (smokve, marelice, grožđice i dr.) kao koncentrirani izvor kalorija predstavlja prikladnu i ukusnu namirnicu za djecu kada počnu žvakati hranu.

Orašasti plodovi (orah, lješnjak, badem, kikiriki...) i njihovi maslaci (kikiriki maslac, maslac od lješnjaka...) potencijalni su alergeni pa se ne trebaju uvoditi prije navršene 1,5.-2. godine života djeteta. Isto tako zbog opasnosti od gušenja ni u kojem slučaju ne nudite dijete ispod 3 godine kikirikijem, lješnjacima, orasima bez da ste uz njih i pazite da su mirna kad jedu.

Med je proizvod koji izaziva dosta alergija (a u nekim slučajevima može sadržavati i opasnu bekteriju koja izaziva botulizam) pa se ne bi trebao uvoditi u prehranu prije navršene 2. godine djeteta.

Savjeti za dohranu

Preporučuje se da dječja hrana pripremljena kod kuće bude nezačinjena, dobro kuhana, usitnjena ili pasirana i pripremljena u čistim uvjetima. Valja koliko je god moguće izbjegavati meso životinja koje su uzgajane uz pomoć antibiotika, hormona..., kao i voće i povrće koje je umjetno gnojeno ili prskano ili raste u neposrednoj blizini prometnica (odnosno, ako nemate vlastiti vrt, preporučuje se kupovati hranu iz organsko-biološkog uzgoja).Gustoću hrane uskladite s mogućnostima djeteta odnosno s pojavom zubi.
Industrija nudi velik izbor gotove dječje hrane pogodne za dohranu dojenčadi. Sirovine koje služe za pripremu dječjih kašica u pravilu su kvalitetne i kontroliranog podrijetla, a proizvodi pripremljeni bez dodatka konzervansa ili štetnih tvari. Stoga ih mnogi roditelji koriste za prehranu svojeg djeteta. Važno je uvijek obratiti pozornost na ono što piše na deklaraciji.
Dohranu započnite s malom količinom hrane, bez prisile i kada je dijete zdravo i odmorno. Budite strpljivi, dijete se mora naviknuti na novi način hranjenja žličicom.

Nova se namirnica uvodi u razmacima od nekoliko dana da bi se vidjelo podnosi li je dijete dobro ili se pojavila moguća alergijska reakcija.

Ako je netko u obitelji alergičan na namirnice kao što su jaja, limun, naranča, grejp jagode, riba, kravlje mlijeko, pšenica..., one se ne uvode u prehranu prije prvog rođendana.

Ako dojite, nastavite dojenje uz dohranu što duže jer su djetetu do 1. godine potrebna barem 2 - 3 mliječna obroka dnevno, samostalna ili u kombinaciji s voćnim ili žitnim kašicama. Preporuka Svjetske zdravstvene organizacije je nastaviti s dojenjem uz dohranu do 2. godine djeteta.
Kada započnete s dohranom, djetetu između obroka ponudite prokuhane vode u šalici ili čaši.
Ako dijete odbija neku namirnicu, ponudite mu je opet za nekoliko dana ili je pripremite u kašicu kojoj ste dodali malo mlijeka koje dijete inače pije.

Kašicama, juhama i varivima od povrća i žitarica slobodno dodajte jednu žlicu (najbolje hladno prešanog) biljnog ulja (suncokretova, sojina ili maslinova) koja su važan izvor nezasićenih masnih kiselina i vitamina topljivih u mastima (A, D, E i K), a daju i osjećaj sitosti.

Gustoću hrane uskladite s mogućnostima djeteta (s pojavom zubi). Glatke kašice bez grudica ponudite djetetu starosti do 6 mjeseci. Ako se u peleni redovito nalaze čitavi komadići hrane, još nekoliko tjedana pravite kašice. Namirnice samljevene ili izgnječene vilicom tako da izgledaju kao kravlji sir ponudite nakon navršenih 6 - 8 mjeseci, a sitne komadiće (sitna tjestenina, riža, mljeveno meso...) i hranu u štapićima (mrkva, jabuka narezana na štapiće) nakon 8 do 9 mjeseci. Nakon 10 - 12 mjeseci vaše dijete jede većinu onoga što jede i ostatak obitelji, ali isjeckano na komadiće.
Nemojte dodavati sol i začine jer maloj djeci mogu oštetiti bubrege. Također izbjegavajte suhomesnate proizvode, jako začinjenu i masnu hranu.

petak, 1. kolovoza 2008.

















DOJENJE - NAJBOLJA HRANA ZA DOJENČE

Sva istraživanja potvrđuju važnost dojenja u prvim mjesecima života. Majčino mlijeko je idealno jer sadrži sve što je bebi potrebno za zdrav razvoj. Dijete štiti od infekcija, a mamu od raka dojke. Za oboje je nezaboravno iskustvo.



Tisućama godina predstavljalo je jedinu mogućnost prehranjivanja i razvoja novorodenčeta. Posljednjih desetljeća zamijenjivano je takozvanim adaptiranim mlijekom (u prahu), ali sva znanstvena istraživanja pokazuju da je majčino mlijeko i dalje najbolja hrana u prvih šest mjeseci djetetovog života. Njegove prednosti nemaju nadomjestka ni za majku (doji li, izložena je manjem riziku razvoja karcinoma dojki), ni za dijete.Novorodenče koje tek nakon četiri do pet mjeseci može pravilno gutati, u prvim mjesecima života mora uložiti veliki napor. Svakog sata stvara po gram novih tkiva, te dva grama mozga dnevno; za šest mjeseci mora udvostručiti porođajnu težinu, a za godinu dana je utrostručiti. Štoviše, tek nakon trećeg mjeseca njegovo tijelo počinje stvarati male količine antitijela, a samo majčino mlijeko sadrži antibakterijske tvari i imunološke faktore što ga štite od eventualnih infekcija (proljeva, bronhitisa, upala urinarnog trakta).


Kako bi se moglo lakše shvatiti značenje majčinoga mlijeka, preporučljivo je usvojiti ove savjete:
Između mame koja doji i njezinog djeteta razvija se jaka osjećaj na veza: ona je sigurna da je dobra majka, a i dijete dobiva toliko potrebnu sigurnost.
Zbog carskoga reza se ne treba odreći dojenja, iako nije moguće djetetu ponuditi dojku u prvim satima nakon rođenja. Dvanaest sati nakon zahvata moguće je držati dijete, najbolje sa strane.
Lijekovi što se uzimaju zbog blažih bolesti (prehlada, gripa, bronhitis, upala mokraćnog mjehura) preko mlijeka stižu do djeteta, ali u malim, neškodljivim količinama.
Dojenje od majke traži volju, strpljenje i smirenost, koje je neposredno nakon poroda nerijetko teško ostvariti. Bolje se posvjetovati s liječnikom, nego odmah odustati od dojenja.
Sisanje je instiktivno, ali nježnost, pomoć, maženje i dodir kože utječe na mentalno zdravlje i majke i djeteta.
Majčina je dojka uvijek spremna, pa se ne treba gubiti vrijeme na steriliziranje bočica i duda ili prokuhavanje vode za mlijeko u prahu.
Dojenje znači i uštedu za obiteljski budžet.

S dojenjem je najbolje početi što prije. Prve upute o dojenju svaka će majka dobiti već u bolnici, odmah nakon porođaja. Medicinska sestra će pokazati kako dijete prinijeti prsima i kako ga držati, a potom ga redovito donositi na dojenje. Prvo mlijeko je gusto i žućkasto, vrlo bogato bjelančevinama i kalorijama, antitijelima i drugim zaštitnim faktorima, i naziva se kolostrum. "Pravo" mlijeko počinje ići tek treći dan, upravo potaknuto djetetovim sisanjem. To je glavni razlog što se s dojenjem treba početi što prije.


Za dobro je dojenje potrebno imati na umu sljedeće:
Dijete se mora naviknuti na nepoznati ritam života, pa može poželjeti često sisati, na primjer, svaka dva sata. Udovoljiti mu ne znači maziti ga: ubrzo će se njegov ritam stabilizirati.
Prvi dani života izrazito su osjetljivi: novorođenče je na svijet stiglo iz tople, mekane, mračne, tihe okoline u kojoj se hranilo na potpuno drukčiji način. Treba ukloniti sve što bi mu moglo otežati navikavanje.

Nakon što ste podojili bebu, nemojte je dodatno dohranjivati iz bočice. Ne treba joj čak ni čaj! Kad otkrije da je hranjenje iz bočice mnogo ugodnije, više se neće htjeti naprezati i sisati, pa ćete i vi izgubiti mlijeko. Beba ne treba čaj ni ako ima vjetrove, dovoljno je da majka popije čaj od komorača.

Teško je stabilizirati vrijeme potrebno za svako hranjenje, osobito u prvim tjednima života. Dijete, u prosjeku, jednu dojku siše desetak minuta. Prilikom svakog dojenja možete mu dati obje dojke. Nakon približno 20 minuta treba prekinuti dojenje, bebu držati uspravno sve dok ne podrigne i tako se oslobodi progutalog zraka (treba je držati koliko god je potrebno!).
Dojiti treba u položaju koji je najugodniji i za dijete i za majku, bilo u sjedećem ili ležećem položaju. Bebi treba pomoći da uhvati bradavicu, tako da majka uhvati dojku kažiprstom i srednjim prstom "u škare".

Nemojte se brinuti ako, osobito na početku dojenja, osjećate bol u bradavici, jer će proći nakon nekoliko minuta. Jednako tako se ne morate brinuti ako su bradavice uvučene i malene, iako će dijete ispočetka imati teškoća da ih uhvati. Redovito masirajte bradavice trljajući ih izmedu palca i kažiprsta, olakšavajući im da se izvuku. S takvom masažom valja početi u posljednjim mjesecima trudnoće, kako biste bradavice navikli na istjecanje mlijeka.

Može se dogoditi da se količina mlijeka mijenja, da je više mlijeka ujutro, a manje navečer ili kad je mama umorna ili zabrinuta. Nikako djetetu nemojte ponuditi drugo mlijeko, blagi čaj ili prokuhanu vodu jer, što se manje mlijeka isiše, to ga se manje stvara.
Ako se povremena smanjenja količine mlijeka produže, potrebno je malo strpljenja i odmora. Ponudite djetetu dojku češće, pa će potaknuti stvaranje mlijeka.

Za dojenje majka i dijete trebaju mnogo vremena i - mira. Povucite se u sobu, gdje vas nitko neće smetati. Jer, ako je majka iz bilo kojeg razloga uznemirena, može ostati bez mlijeka. Ne treba očekivati da će sve od prvog puta ići glatko. I za majku i za dijete dojenje je nešto posve novo. Neke će bebe odmah početi sisati, drugima će biti potreban poticaj i ohrabrenje, neke će sisati halapljivo i brzo, druge lijeno i polako. Prvi dani dojenja mogu biti vrlo neugodni: dijete najčešće ne uspijeva samo pronaći bradavicu, a gladno je, pa je nervozno i plače. I majka je prilično nervozna, no uz malo strpljenja sve će te poteškoće proći.

Pravilna prehrana za mamu
Prehrana majke mora biti pravilna i bogata hranjivim tvarima, jer je stvaranje mlijeka u najvećoj mjeri povezano s unešenim kalorijama. Dojilje mogu dnevno pojesti oko 2400 kalorija. Dojenje pomaže i u gubljenju pokojeg suvišnog kilograma, nakupljenog u trudnoći. Zapamtite da:
U prehranu treba uvrstiti mnogo tekućine (sokova), veće količine mlijeka (najmanje tri čaše dnevno), ribu, svježe povrće i voće, a izbjegavati kupus, luk, mahunarke, pikantna jela (posebice ako dijete ima grčeve), te dimljene i konzervirane proizvode.

Dojilje neka ne puše i ne piju alkohol (iako čaša vina ili piva dnevno neće naškoditi djetetu), trebaju ograničiti količinu crne kave. Lijekove smiju uzimati samo po savjetu liječnika. Naime, nikotin, alkohol i lijekovi također se prenose mlijekom. S druge strane, kretanje po svježem zraku i umjerena tjelovježba poticat će stvaranje mlijeka.

Koliko dugo treba dojiti?
Dojenje potpuno zadovoljava prehrambene potrebe djeteta u prva tri mjeseca života. Napreduje li dijete kako valja, majka može nastaviti s dojenjem sve do četvrtog-petog mjeseca, kad osim svoga mlijeka, djetetu treba početi nuditi i drugu hranu.Majčino mlijeko stiže izravno od "proizvođača do korisnika". Nijedno umjetno (adaptirano) mlijeko još ne može nadomjestiti niti kakvoćom prevladati majčino. Ono je lako probavljivo i vrlo hranjivo, a tijekom dojenja omogućuje uspostavljanje izuzetnog kontakta između majke i djeteta. Najnovija istraživanja pokazuju da se u tom razdobolju između njih uspostavljaju prvi "dijalozi". Dojena djeca su zdravija, te manje izložena alergijama i gojaznosti u kasnijim godinama.Isključivo hranjenje majčinim mlijekom krije samo opasnost od nedovoljnog unosa željeza. Negdje do šestog mjeseca života dijete potroši rezerve ovog minerala s kojima se rodilo. To no znači da majka ne smije nastaviti s dojenjem (do godine dana, koliko prosječno doji većina žena), ali mora svoje mlijeko obogaćivati željezom uzimanjem toga preparata prema liječničkom naputku, te nuđenjem djetetu i druge hrane.Mlade dojilje najviše muči je li njihovog mlijeka dovoljno i je li dovoljno hranjivo. Uvelike je rašireno vjerovanje da mlijeko može biti "lagano" ali, ako je dijete zdravo i napreduje, mlijeko je zacijelo dobro. Istraživanja provedena u siromašnijim zemljama pokazala su da su mlijeka dojilja (prema količini masti, šećera i bjelančevina) jednako vrijedna kao i mlijeka bolje hranjenih dojilja iz razvijenijih i bogatijih zemalja. Najbolje je odbaciti sumnje u vrijednost svoga mlijeka i osloboditi se brige: tijekom 24 sata postoci njegovih sastojaka se mijenjaju, pa i ovisno o tomu što je majka jela.
Djeca koja su dojena su istovremeno zaštićena i pred nekim bolestima i otpornija. Ta djeca rjeđe povraćaju i imaju manje problema sa probavom. S majčinim mlijekom dijete dobije sve potrebne hranjive sastojke koji mu trebaju u prvih šest mjeseci života.


Dojenje bi, ukoliko je moguće, trebalo trajati do prve godine života jer se na taj način omogućava skladni razvoj orofacijalne muskulature te uspostavljanje skladnih međučeljusnih odnosa. Ukoliko dojenje iz nekog razloga nije moguće potrebno je koristiti fiziološki oblikovane dude i varalice.
.

Anorexia nervosa







ANOREXIA NERVOSA







DEFINICIJA



Anoreksija nervoza je poremećaj u jedenju, karakteriziran gubitkom tjelesne težine, intenzivnim osjećajem straha od pretilosti, poremećaja u percepciji tjelesnog izgleda, sekundarnim endokrinološkim i metaboličkim promjenama kao i poremećajem tjelesnih funkcija. To je istovremeno bolest tijela i duha s korijenima u biološkim, psihološkim i socijalnim dimenzijama, a koje su često isprepleteni. Ustrajno gladovanje i postignuta niska tjelesna težina, smatraju se ispunjenjem a nikako nesrećom, odnosno rješavanjem problema a ne bolešću.



PREVALENCIJA


Anoreksija nervoza nije isključivo vezana za ženski spol, jer se 5 - 10 % slučajeva javlja u osoba muškog spola. Najčešće se javlja između 12. - 23. godine, a u 90% slučajeva pojavljuje se između 15. - 17. godine. U adolescenata prevalencija anoreksije nervoze iznosi 0,5%. Broj dijagnosticiranih slučajeva objektivno je manji nego je sama učestalost. Smatra se da je učestalost subkliničkih oblika u adolescenata 3-5 %. Epidemiološki podaci za razdoblje prije puberteta nisu poznati.



ČIMBENICI RIZIKA

Rizici za razvoj anoreksije nervoze prisutni su osobito u mladih, inteligentnih adolescentica, iz privilegiranih sredina, premda se danas sve više opisuju slučajevi i u nižim društvenim slojevima, a također i u osoba s nižim kvocijentom inteligencije. Bolest se sve češće javlja prije puberteta a i životna dob nakon menopauze ne isključuje pojavu anoreksije nervoze.

Čimbenike rizika podjelili smo u četiri osnovne skupine, i to su:


individualna predispozicija
strah od unosa većih ili manjih zalogaja
zadovoljstvo postignutim gubitkom na težini
depresija - sama po sebi može biti simptom izgladnjivanja

obiteljska predispozicija
izostanak obiteljske podrške u kriznim i važnim trenucima
majke dominantne a očevi pasivni i neefikasni
narušeni obiteljski odnosi

socio-kulturološka predispozicija
kulture preokupirane vitkošću tijela
viši društveni slojevi i veći stupanj obrazovanja
utjecaj mass media - ultra vitka linija
rizična zanimanja - manekenke, foto modeli, balerine, gimnastičarke i dr.

poticajni čimbenici
bezazleni komentar prijateljice ili prijatelja na izgled i tjelesnu težinu
pubertet - promjene u izgledu i obliku tijela
prekomjerna tjelesna aktivnost.

DIJAGNOZA

Dijagnoza anoreksije nervoze postavlja se po preporukama Američkog društva za psihijatriju DSM - IV verziji:
♦ gubitak tjelesne težine za najmanje 15% od očekivane s obzirom na dob i visinu, ili izostanak porasta tjelesne mase tijekom razdoblja rasta


♦ intenzivan strah od debljine unatoč očevidne pothranjenosti


♦ osjećaj debljine unatoč jasne pothranjenosti, poremećen način na koji se doživljava oblik (iskrivljena slika vlastitog tijela)


♦ izostanak najmanje tri menstrualna ciklusa, ili izostanak očekivane menarhe.
Anoreksiju nervozu teško je dijagnosticirati, jer bolesnice skrivaju i nijeću svoju bolest. Rijetko će same potražiti pomoć, jer se gubitak težine i ne doživljava kao problem, nego kao cilj.

KLINIČKA SLIKA


U kliničkoj slici oboljelih od anoreksije nervoze izražena je pothranjenost, objektivna posljedica nedostatka mikro i makronutrienata na fizičke i mentalne funkcije organizma. Izražena je pojačana dlakavost, koža je suha, sklona perutanju, a nokti lomljivi. Kosa je suha, na vrhovima raspucana i sklona ispadanju. Izostanak menstruacije je upozoravajući znak, pogotovo ako se javi nakon već ustaljenog i urednog ciklusa.

KOMPLIKACIJE

Komplikacije anoreksije nervose su mnogobrojne i ugrožavaju sve sustave, a to su:

metabolički
hipotermija (niska tjelesna temperatura)
poremećaji elektrolita (hipokalijemia, hiponatrijemija, hiperkolesterolemija, hipofosfatemija i dr.)
hipoglikemija

kardiovaskularne
bradikardija
ortostatska hipotenzija
aritmije
mitralna insuficijencija

neurološke
promjene EEG-a
atrofija korteksa mozga
miopatije

hematološke
anemija
trombocitopenija
leukopenija
imunološke
oslabljen imunitet u uznapredovaloj bolesti

gastroenterološke
otok parotida
atonija crijeva
usporeno pražnjenje želuca
ruptura jednjaka i želuca
masna infiltracija jetre
akutni pankreatitis

endokrinološke
sniženi rast
zakašnjeli pubertet
amenoreja
osteopenija / osteoporoza

LIJEČENJE

Prvi cilj liječenja je povratak tjelesne težine na normalu pravilnom prehranom i pod kontrolom zdravstvenog tima. Tjelesni oporavak povlači za sobom poboljšanje u nekim psihološkim aspektima, poput ispravnijeg doživljaja tjelesne težine i oblika tijela.

Kako je poremećaj jedenja kompleksan i mnogobrojne su komplikacije, velika je potreba za proširivanjem tima i na druge specijalnosti, kao što su:
♦ pedijatar gastroenterolog
♦ psiholog
♦ psihijatar
♦ dječji kardiolog
♦ dječji endokrinolog
♦ nutricionist
♦ ginekolog.

alergija na gluten







Celijakija ili Glutenska entropatija

Kada hrana postane neprijatelj


Celijakija ili glutenska entropatija bolest je karakterizirana nepodnošenjem proteina glutena koji nalazimo u pšenici, ječmu i raži, dok se za zob to ne može sa sigurnošću tvrditi. Taj protein dovodi do imunološke reakcije koja ima za posljedicu oštećenje sluznice tankog crijeva. Na osnovi toga smatramo da se radi o takozvanoj autoimunoj bolesti, iako se prava podloga nastanka bolesti još ne zna sa sigurnošću.



Učestalost te bolesti svakodnevno raste. Razlog je taj što se sve češće o toj bolesti misli i onda kada nema tipičnu kliničku sliku, o čemu će kasnije biti više riječi. Osim toga, dijagnostika je sve bolja, pa je i to jedan od razloga češće pojave ili bolje reći dijagnostike te bolesti. Broj novooboljelih kreće se od 1:250 novorođenih u Italiji do vrlo upitnih 1:4700 u SAD. Razlog treba tražiti u slaboj edukaciji liječnika glede celijakije pa mnoge "netipične celijakije" ne budu dijagnosticirane.


Najčešće obolijevaju djeca u prvoj (nakon 6 mjeseci šivota), i drugoj godini života. Početak bolesti vezan je uz dužinu dojenja (duže dojenje, kasniji početak bolesti), i uz uvođenje glutena u prehranu (keksi ...). Nerijetko provocirajući faktor može biti akutni proljev, nakon čega "nikako ne dođe do normalizacije stolice, a dijete stalno propada". Bolest se može javiti i u odrasloj dobi, najčešće nakon nekog stresa. I na kraju uvodnog dijela, pitanje koje neminovno muči svakog roditelja čije dijete boluje od celijakije: da li je celijakija nasljedna bolest?


Kao i u nizu drugih pitanja vezanih uz celijakiju, i tu je odgovor nejasan. Naime, jasnog tipa nasljeđivanja nema, ali je uočeno da su prvi rođaci (roditelji, braća) znatno više "ugroženi" od te bolesti nego opća populacija te da ih oko 10% boluje od celijakije čak i u stanjima kada nemaju smetnje.


Ako se vratimo u povijest, vrlo je interesantan podatak da se prvi podaci o toj bolesti nalaze u zapisima starih Grka. Međutim, prvi cjeloviti opis bolesti daje 1888. godine sir Samuel Jones Gee, poznati engleski liječnik. On opisuje djecu u čijem izgledu dominira izrazito povećan trbuh, uz jako tanke ruke i noge. Takva djeca imaju loš apetit, ali unatoč tome stolice su im obilne, masne i izrazito neugodnog mirisa. Našalost, većina te djece brzo je umirala. S obzirom na takav izgled bolesnika, Gee je bolest nazvao celijakija po grčkoj riječi coeliacus, što u slobodnom prijevodu znači trbušna šupljina, čime naglašava da kod bolesti dominira velik trbuh i da je poremećaj u probavi osnovni problem. Dugo je vremena prošlo dok se nije doznalo što je uzrok te bolesti. Tako, tek 1950. godine nizozemski liječnici, na čelu s van Dyckom, uspostavljaju vezu između celijakije i pšenice. Naime, uočeno je da za vrijeme II. svjetskog rata bolesnika s celijakijom nije bilo, a da su bolesnici s tom bolesti "naprasno" ozdravili. Po završetku rata ponovno dolazi do pojave istih simptoma i bolesti. Van Dyck i suradnici zaključuju da tijekom rata nije bilo pšenice, već je prehrana temeljena na kukuruzu te je to bio mogući razlog "nestanku" celijakije. Ta se tvrdnja kasnije pokazala točnom, a daljim se istraživanjem uočilo da je osnovni uzrok bolesti protein gluten koji nalazimo u pšenici, raži i ječmu te je stoga bolest dobila i drugo ime - GLUTENSKA ENTEROPATIJA


.



Kao što je već rečeno, još nedovoljno razjašnjeni imunološki mehanizam dovodi do oštećenja sluznice tankog crijeva. Kao posljedica toga dolazi do poremećaja u apsorpciji hrane, koja nedovoljno probavljena rezultira pojavom obilnih, masnih stolica, često sa sastojcima neprobavljene hrane. Nedostatak hranjivih sastojaka (proteina, masti, vitamina, minerala...) ima za posljedicu slabiji rast i razvoj djeteta, što je osnovna karakteristika tih bolesnika. Slabost muskulature, uz neadekvatnu razgradnju ugljikohidrata i stvaranje veće količine plinova u crijevima, dovodi do distenzije abdomena, uz pripadanje potkožnog masnog tkiva i pojave "viška kože" u obliku kožnih nabora na tankim rukama i nogama. To daje izgled koji je prikazan na slici. S obzirom na slabiju apsorpciju svih hranjivih sastojaka, klinička slika može obilovati različitim simptomima, a osnovni su prikazani na Tablici 1.



SIMPTOMI KOD TIPIČNE KLINIČKE SLIKE CELIJAKIJE


KRONIČNI PROLJEV
NENAPREDOVANJE NA TEŽINI
IZBOČEN TRBUH
ANOREKSIJA - NEDOSTATAK APETITA
PROMJENA RASPOLOŽENJA
POVRAĆANJE
SLABOKRVNOST
BOLOVI U TRBUHU
OTOCI NOGU (edemi)...
Tablica 1.

Osim "tipične" kliničke slike, treba znati da celijakija može ići sa simptomima koji često nisu vezani uz probavni sustav te se o celijakiji niti ne misli. Takvi simptomi, bolesti ili stanja prikazani su na Tablici 2.

ATIPIČNA KLINIČKA SLIKA CELIJAKIJE


NIZAK RAST
SLABOKRVNOST
ZAKAŠNJELI PUBERTET
JAK GUBITAK APETITA (anoreksija)
GUBITAK MENSTRUALNOG CIKLUSA (amenoreja)
ZATVOR (opstipacija)
UČESTALI BOLOVI U TRBUHU
GUBITAK KOSE (alopecija)
OŠTEĆENJE ZUBNE CAKLINE
EPILEPSIJA (padavica) S INTRAKRANIJALNIM KALCIFIKACIJAMA
PSIHIJATRIJSKI POREMEĆAJI
BEZ SIMPTOMA
Tablica 2.

ŠTO TREBA PAMTITI KOD CELIJAKIJE?


1. BOLESNICI S CELIJAKIJOM NE MOGU TOLERIRATI GLUTEN PROTEIN KOJI NALAZIMO U PŠENICI, RAŽI I JEČMU TE VJEROJATNO U ZOBI.
2. KOD CELIJAKIJE DOLAZI DO OŠTEĆENJA SLUZNICE CRIJEVA, ŠTO IMA ZA POSLJEDICU POREMEĆENU APSORPCIJU HRANE.
3. LIJEČENJE JE NEOPHODNO JER OSOBE S CELIJAKIJOM MOGU RAZVITI KOMPLIKACIJE POPUT KARCINOMA, OSTEOPOROZE, ANEMIJE ILI KONVULZIJA.
OSOBE S CELIJAKIJOM MOGU I NE MORAJU IMATI SMETNJE.
4. DIJAGNOZA SE TEMELJI NA KRVNIM TESTOVIMA I BIOPSIJI SLUZNICE TANKOG CRIJEVA.
5. S OBZIROM NA TO DA CELIJAKIJA IMA PORODIČNU DISPOZICIJU, POTREBNO JE TESTIRATI BLISKU RODBINU NA TU BOLEST.
6.BILO BI DOBRO OBAVITI PROBIR NA CELIJAKIJU U ONIH BOLESNIKA KOD KOJIH JE VEĆA MOGUĆNOST CELIJAKIJE.

Dijagnoza celijakije nije jednostavna i zahtijeva, uz pretrage krvi na specifična protutijela (tzv. antiglijadinska i endomizijska protutijela) i biopsiju sluznice tankog crijeva, bez koje se dijagnoza celijakije ne može i ne smije postaviti. Jasno je da treba učiniti i druge pretrage krvi, kako bi se vidjelo do kojih poremećaja je došlo kao posljedica malapsorpcije. Tako su neophodne pretrage kojima otkrivamo slabokrvnost, manjak proteina, minerala ili vitamina. Biopsija sluznice tankog crijeva može se učiniti u djece isključivo u bolničkim uvjetima, posebnim sondama, dok se u odraslih može učiniti i u ambulantnim uvjetima, u tijeku endoskopske pretrage želuca i duodenuma. Daljim praćenjem općeg stanja te simptoma bolesti po započetoj terapiji, uz praćenje nivoa protutijela, postavlja se dijagnoza celijakije. Na taj se način dolazi do dijagnoze u djece starije od dvije godine i u odraslih. U mlađe djece postavljanje dijagnoze nešto je kompliciranije. U te se djece, po prvoj biopsiji sluznice tankog crijeva i pozitivnom nalazu protutijela, započinje terapija bezglutenskom dijetom do navršene šeste godine šivota, uz praćenje nivoa protutijela. Nakon toga učini se druga biopsija sluznice tankog crijeva, da bi se uvjerilo da je došlo do potpune normalizacije. Po tom nalazu započinje se "opterećenje" glutenom, što praktički znači ponovni prijelaz na hranu koja sadrži gluten. Šest mjeseci potom, ako ne dođe do simptoima malapsorpcije, što je i najčešći slučaj, ponovno se, uz praćenje nivoa protutijela, učini biopsija sluznice tankog crijeva. Nalaz ponovnog oštećenja sluznice (i u izostanku bilo kakvih simptoma malapsorpcije!!!), omogućava postavljanje konačne dijagnoze celijakije. Takav način postavljanja dijagnoze, koji izgleda kompliciran i za djecu neugodan, preporuka je Europskog društva za gastroenterologiju i prehranu (ESPGAN), koju provode liječnici cijelog svijeta.
U osoba sa sumnjom na celijakiju te u onih koje imaju veću šansu da imaju celijakiju i bez ikakvih simptoma probavnog trakta (prvi rođaci bolesnih, oboljeli od šećerne bolesti, bolesti štitnjače ...), dijagnoza se postavlja tako da se učine krvne pretrage na specifična protutijeka i ako su one pozitivne, učini se biopsija sluznice tankog crijeva.


Liječenje celijakije

Po postavljenoj dijagnozi, započinje liječenje koje se sastoji u izbjegavanju hrane koja sadrši žitarice bogate glutenom (pšenica, raž, ječam i zob). Ta se dijeta provodi cijeli život pa je već to dio odgovora koji ste si postavili: "Zašto dijagnosticirati tu bolest i u onih koji nemaju smetnji, odnosno na tako kompliciran način"? Drugi dio odgovora posljedica je niza ispitivanja koja su potvrdila da bolesnici s celijakijom, ako se ne pridržavaju stroge bezglutenske dijete (jer, naprimjer, nemaju simptoma), češće obolijevaju u odnosu na ostalu populaciju od malignih bolesti, posebice malignih limfoma probavnog trakta, zatim imaju veću mogućnost, ako se radi o ženama, da imaju spontane pobačaje (čak 50% šena koje imaju celijakiju imaju češće spontane pobačaje), a ako trudnoća i prođe bez komplikacija, njihova djeca imaju veće šanse da imaju neke kongenitalne anomalije. S druge strane, oboljeli od celijakije koji se pridržavaju stroge bezglutenske dijete, nemaju nikakvih posebnih komplikacija i smatram ih u potpunosti zdravima.
Upravo su moguće komplikacije razlog da se dijagnoza celijakija postavlja potpuno adekvatno, kako bismo s punim pravom mogli preporučiti doživotnu bezglutensku dijetu i na taj način spriječiti u odrasloj dobi moguće katastrofalne komplikacije.
Jasno da cijela ova priča nameće zaključak da se radi o teškoj bolesti i teško provodivoj dijeti. Da to ne bi bilo tako, bolesnici i njihovi roditelji, uz pomoć liječnika, organizirani su u društva za celijakiju. Ona omogućuju da bolesnici (i roditelji) brzo nauče način prehrane (postoje jelovnici, točno deklarirana hrana koja ne sadrši gluten i tako dalje), što omogućava relativno jednostavno provođenje te dijete i u potpunosti normalan život. Sve to ubrzo dovodi do spoznaje da vrlo teška i "zahtjevna bolest glede dijagnoze i prehrane" preraste u blagu bolest s kojom se može jednostavno i zdravo živjeti.


ZAŠTITNI JE ZNAK ZA HRANU KOJA NE SADRŽI GLUTEN PREKRIŽENI KLAS PŠENICE U KRUGU.


alergija na kravlje mlijeko



Alergija na kravlje mlijeko

Alergija na kravlje mlijeko je dobro proučen oblik nutritivne alergije (alergija na sastojke hrane). Postoje trenutni i odgođeni oblici alergije na mlijeko. Oblik koji se odmah javlja je uglavnom vrlo očit i pokazuje se i kožnim testovima. Odgođeni oblici nisu tako jasni i često uzrokuju kroničnu (dugotrajnu) bolest koja se rijetko prepozna.

Kravlje mlijeko sadrži proteine koji su antigeni - pobuđuju odgovor imunološkog sustava. Pacijenti svih dobi s bolestima probavnog sustava mogu imati problema s probavljanjem ovih proteina i mogu se ponašati kao antigeni. Ovi 'mliječni' problemi mogu se pripisati nepodnošenju laktoze, mliječnog šećera, te se može propisati laktaza, enzim mliječnog šećera.

Alergija na mlijeko je problem proteina i ne mijenja se promjenom mliječnog šećera. Često je dijagnoza 'nepodnošenje laktoze' nepotpuna ili pogrešna, a simptomi se i dalje javljaju ako se izostavi samo laktoza. Često se dječja alergija na mlijeko smatra specifičnim i ograničenim stanjem koje djeca 'prerastu'. Ova ideja pogrešno navodi na daljnje uzimanje mlijeka pri čemu djeca imaju kronične simptome zbog mlijeka iako je možda originalni problem nestao, ali se promijenio oblik bolesti što zbunjuje i roditelje i liječnike.

Neka djeca imaju alergijsku sklonost (dijatezu) koja traje i razvija se s različitim manifestacijama. Istraživanja na djeci s naglom anafilaktičkom reakcijom na kravlje mlijeko u dječjoj dobi zamijećen je produljeni oblik preosjetljivosti koji se razvijao kroz uvođenje raznovrsne prehrane, ponavljana bolnička liječenja i česte epizode alergijskih reakcija na lijekove. Ova djeca mogu pokazivati preosjetljivost i dalje te u odrasloj dobi imati imunološki uzrokovane bolesti. Iako je svega nekoliko istraživanja posvećeno alergiji na mlijeko u odraslih, dovoljno je dokaza za sumnju da proteini mlijeka uzrokuju glavnu ulogu u bolesnika svih dobi. U mlijeku postoji najmanje 30 antigenih proteina. Kazein je najčešće korišten mliječni protein u prehrambenoj industriji; ostale grupe proteina u mlijeku su laktalbumin, laktoglobulin, bovini albumin i gama globulin. Procesi probave vjerojatno povećavaju broj mogućih antigena na više od sto.

Mliječni proteini se ne mijenjaju u procesu proizvodnje mliječnih proizvoda svih vrsta. Dok nepodnošenje laktoze (intolerancija) ne mora biti problem kod jedenja jogurta, na primjer, alergija na proteine mlijeka se i tu javlja. Mnoge bolesnike se zavarava tvrdnjama o mlijeku bez laktoze, jer oni i dalje imaju simptome alergije i kada jedu ove proizvode.

Probavljeni dijelovi svakog od proteina mlijeka mogu uzrokovati stvaranje grupa IgE, IgA i IgG antitijela i mogu biti okidači različitih složenih imunoloških odgovora. Zbog toga kožni testovi s cjelovitim proteinima mlijeka mogu zavarati - na kožnim testovima redovito se javlja tip 1 odgovor koji pokazuje IgE aktivnost protiv cjelovitih proteina, ali ne pokazuje i reakcije na sekundarne antigene koji nastaju probavljanjem cjelovitih proteina.

Štoviše, mliječni antigeni mogu prolaziti kroz sluznicu probavnog sustava netaknuti pa mogu uzrokovati odgođenu imunološku reakciju koja ne ovisi o IgE i koja se ne može otkriti kožnim testovima. Uloga mliječnih proteina u nastanku najozbiljnijih bolesti ostaje neobjašnjena. Postoji dokaz o ulozi proteina mlijeka u nastanku mnogih bolesti - astma, rinitis, ekcem, urtikarija, teški otitis media, plućni alveolitis (hemosideroza), enteropatija uzrokovana mlijekom u dojenčadi, eozinofilni gastroenteritis, krvarenje iz probavnog sustava s anemijom zbog manjka željeza, migrenozne glavobolje, ADHD (poremećaj pozornosti - hiperaktivnost), Crohnova bolest, reumatoidni artritis i šećerna bolest ovisna o inzulinu (tip I).

Proizvođači dječje hrane ulažu ogromne napore kako bi proizveli 'hipoalergene' mliječne proizvode različitim metodama hidrolize proteina. Jedno je istraživanje pokazalo kako hidrolizat sirutke smanjuje pojavnost atopije (sklonosti ka alergijskim reakcijama) tijekom prve godine života djece: 21.8% djece od onih koja su se hranila hidrolizatom sirutke imala su simptome za razliku od 48.6% među ostalima.

Formule s djelomično hidroliziranim proteinima nisu se pokazale tako djelotvornima kako su se proizvođači nadali i obećavali.

IgE model alergije privlačan je znanstvenicima zbog njegove jednostavnosti i lakoće testiranja na senzitizacuju (osjetljivost); međutim ovaj test je pozitivan samo kod one skupine koja ima tip1, IgE-posredovanu alergiju. Neki znanstvenici su tvrdili kako je ovaj oblik reakcije jedini pravi oblik reakcije ne hranu. Njihovo mišljenje, međutim, nije prihvatljivo.