alergija na kravlje mlijeko

Alergija na kravlje mlijeko

Alergija na kravlje mlijeko je dobro proučen oblik nutritivne alergije (alergija na sastojke hrane). Postoje trenutni i odgođeni oblici alergije na mlijeko. Oblik koji se odmah javlja je uglavnom vrlo očit i pokazuje se i kožnim testovima. Odgođeni oblici nisu tako jasni i često uzrokuju kroničnu (dugotrajnu) bolest koja se rijetko prepozna.

Kravlje mlijeko sadrži proteine koji su antigeni - pobuđuju odgovor imunološkog sustava. Pacijenti svih dobi s bolestima probavnog sustava mogu imati problema s probavljanjem ovih proteina i mogu se ponašati kao antigeni. Ovi 'mliječni' problemi mogu se pripisati nepodnošenju laktoze, mliječnog šećera, te se može propisati laktaza, enzim mliječnog šećera.

Alergija na mlijeko je problem proteina i ne mijenja se promjenom mliječnog šećera. Često je dijagnoza 'nepodnošenje laktoze' nepotpuna ili pogrešna, a simptomi se i dalje javljaju ako se izostavi samo laktoza. Često se dječja alergija na mlijeko smatra specifičnim i ograničenim stanjem koje djeca 'prerastu'. Ova ideja pogrešno navodi na daljnje uzimanje mlijeka pri čemu djeca imaju kronične simptome zbog mlijeka iako je možda originalni problem nestao, ali se promijenio oblik bolesti što zbunjuje i roditelje i liječnike.

Neka djeca imaju alergijsku sklonost (dijatezu) koja traje i razvija se s različitim manifestacijama. Istraživanja na djeci s naglom anafilaktičkom reakcijom na kravlje mlijeko u dječjoj dobi zamijećen je produljeni oblik preosjetljivosti koji se razvijao kroz uvođenje raznovrsne prehrane, ponavljana bolnička liječenja i česte epizode alergijskih reakcija na lijekove. Ova djeca mogu pokazivati preosjetljivost i dalje te u odrasloj dobi imati imunološki uzrokovane bolesti. Iako je svega nekoliko istraživanja posvećeno alergiji na mlijeko u odraslih, dovoljno je dokaza za sumnju da proteini mlijeka uzrokuju glavnu ulogu u bolesnika svih dobi. U mlijeku postoji najmanje 30 antigenih proteina. Kazein je najčešće korišten mliječni protein u prehrambenoj industriji; ostale grupe proteina u mlijeku su laktalbumin, laktoglobulin, bovini albumin i gama globulin. Procesi probave vjerojatno povećavaju broj mogućih antigena na više od sto.

Mliječni proteini se ne mijenjaju u procesu proizvodnje mliječnih proizvoda svih vrsta. Dok nepodnošenje laktoze (intolerancija) ne mora biti problem kod jedenja jogurta, na primjer, alergija na proteine mlijeka se i tu javlja. Mnoge bolesnike se zavarava tvrdnjama o mlijeku bez laktoze, jer oni i dalje imaju simptome alergije i kada jedu ove proizvode.

Probavljeni dijelovi svakog od proteina mlijeka mogu uzrokovati stvaranje grupa IgE, IgA i IgG antitijela i mogu biti okidači različitih složenih imunoloških odgovora. Zbog toga kožni testovi s cjelovitim proteinima mlijeka mogu zavarati - na kožnim testovima redovito se javlja tip 1 odgovor koji pokazuje IgE aktivnost protiv cjelovitih proteina, ali ne pokazuje i reakcije na sekundarne antigene koji nastaju probavljanjem cjelovitih proteina.

Štoviše, mliječni antigeni mogu prolaziti kroz sluznicu probavnog sustava netaknuti pa mogu uzrokovati odgođenu imunološku reakciju koja ne ovisi o IgE i koja se ne može otkriti kožnim testovima. Uloga mliječnih proteina u nastanku najozbiljnijih bolesti ostaje neobjašnjena. Postoji dokaz o ulozi proteina mlijeka u nastanku mnogih bolesti - astma, rinitis, ekcem, urtikarija, teški otitis media, plućni alveolitis (hemosideroza), enteropatija uzrokovana mlijekom u dojenčadi, eozinofilni gastroenteritis, krvarenje iz probavnog sustava s anemijom zbog manjka željeza, migrenozne glavobolje, ADHD (poremećaj pozornosti - hiperaktivnost), Crohnova bolest, reumatoidni artritis i šećerna bolest ovisna o inzulinu (tip I).

Proizvođači dječje hrane ulažu ogromne napore kako bi proizveli 'hipoalergene' mliječne proizvode različitim metodama hidrolize proteina. Jedno je istraživanje pokazalo kako hidrolizat sirutke smanjuje pojavnost atopije (sklonosti ka alergijskim reakcijama) tijekom prve godine života djece: 21.8% djece od onih koja su se hranila hidrolizatom sirutke imala su simptome za razliku od 48.6% među ostalima.

Formule s djelomično hidroliziranim proteinima nisu se pokazale tako djelotvornima kako su se proizvođači nadali i obećavali.

IgE model alergije privlačan je znanstvenicima zbog njegove jednostavnosti i lakoće testiranja na senzitizacuju (osjetljivost); međutim ovaj test je pozitivan samo kod one skupine koja ima tip1, IgE-posredovanu alergiju. Neki znanstvenici su tvrdili kako je ovaj oblik reakcije jedini pravi oblik reakcije ne hranu. Njihovo mišljenje, međutim, nije prihvatljivo.